Živjeti i raditi u tropskom raju – tko to ne bi želio? Karipski otok Barbados poziva ljude ljude sa stalnim online-poslom da dođu i trajno porave u toj zemlji radeći preko interneta za npr. njemačku firmu. Druge su zemlje također otkrile takvu poslovnu ideju. U vrijeme pandemije, turističke zemlje čije stanovništvo izumire nadaju se nekoj novoj šansi da ponovno ožive svoje gradove i sela. Među njima je i Hrvatska…

Živjeti na Karibima, ali raditi u Njemačkoj – zašto ne, ako poslodavac to dozvoli? Sve više i više zemalja sada nudi vize za takozvane “digitalne nomade” koji svoj posao mogu obavljati putem interneta s bilo kojeg mjesta pomoću računala. Ideja koja stoji iza toga: Državna blagajna i podrška domaćem gospodarstvu, ne riskirajući da pridošlice otmu posao svojim ljudima.
Situacija u kojoj svi mogu dobiti: u najboljem slučaju zaposlenik dobiva posao pod karipskim suncem i može upotrijebiti svoju izdašnu plaću za dobar život tamo gdje su troškovi života možda i jeftiniji. Poziv tih zemalja glasi: “radite tamo gdje drugi odlaze na godišnji odmor.”

Pandemija korone sada to omogućuje. Kako piše američka televizija CNBC, pozivajući se na studiju Sveučilišta Stanford, više od 40 posto Amerikanaca trenutno radi kod kuće zbog korone. Neizvjesno je kada će im biti omogućen povratak u svoju tvrtku. Facebook želi zadržati status quo do sredine sljedeće godine, Twitter ne želi tako skoro vidjeti svoje zaposlenike u uredima. Prednosti su očite: tvrtke štede najamnine za ured, mogu se na taj način smanjiti ili u potpunosti prodati velike nekretnine.

Tvrtke puštaju svoje zaposlenike, mogu štedjeti, a države pogođene pandemijom imaju novi izvor novca za nadoknadu izgubljenog dohotka zbog odsutnosti turista. Angvila, otočni raj na istoku Kariba, koji normalni turisti ne smiju posjetiti od ožujka, od 21. kolovoza prihvaća prijave profesionalaca koji žele pobjeći od zime na ovim našim geografskim širinama.

Jedini uvjet: Zainteresirani moraju dolaziti iz zemalja s stopom zaraze ispod 0,2 posto i njihov boravak mora biti dulji. Viza za manje od tri mjeseca košta samo 1.000 američkih dolara za samca, četveročlana obitelj dobrodošla je po povlaštenoj cijeni od 1.500 američkih dolara. Ipak su to četiri osobe koje se hrane svaki dan i koje podržavaju gospodarstvo svim svojim dnevnim troškovima. Dio dobijene radne dozvole čine i besplatna dva Covid-19 testa tijekom dugotrajnog boravka. Prema CNBC-u, prijave su jednostavne, a vremena obrade kratka.

Gruzija i Estonija, ali i Hrvatska također pozdravljaju pridošlice
Karipski otok Barbados, koji nudi godišnju vizu od 30. lipnja, obećaje odobrenje vize već nakon pet dana. Nakon dva i pol mjeseca ukupno je izdano 1350 viza, u prosjeku 17 dnevno. Otprilike 40 posto podnositelja zahtjeva došlo je iz SAD-a. Bermuda također oglašavaju sa svojim uredom za zimu na plaži pod palmama. Tamo naknada za prijavu za vizu iznosi 263 USD po osobi. I ovdje je najvažniji uvjet da posjetitelji moraju raditi za strane tvrtke. Kućni ljubimci i članovi obitelji su dobrodošli – posebno kada djeca pohađaju skupe privatne škole u svom novom, privremenom domu. Svaki dolar je važan.

Digitalni nomadi nisu dobrodošli samo u sunčanim klimama ovoga svijeta. Gruzija i baltičke države također su sretne što imaju pridošlice sa stalnim radnim mjestom – makar i samo na neko vrijeme. Gruzija je do sredine srpnja već registrirala 2.700 zahtjeva. Putnici sa sobom moraju ponijeti i plaću od barem 2000 dolara mjesečno. Estonija – poznata i kao E-Stonia tj. digitalni raj – zahtijeva fiksni mjesečni prihod od preko 3504 eura za 12-mjesečnu vizu, koja doduše ne postoji samo od pandemije.

Prošlog mjeseca i Hrvatska je također najavila odgovarajući program. Puno posla još treba obaviti, “ali želimo dovršiti čitav ovaj postupak kako bi Hrvatska mogla dočekati prve digitalne nomade od 2021. godine”, citirao je CNBC nizozemskog poduzetnika Jana de Jonga, koji u Hrvatskoj živi 14 godina, a u provedbi te ideje razgovarao je i s hrvatskim premijerom Plenkovićem.

Jednako bitno kao dobivanje vize je i dozvola tj. dobra volja poduzeća. S obzirom na to da je sve više poduzeća kojima je prihvatljvo da njihov radnik živi tisućama kilometara daleko, a radi online za svoju firmu, zemlje poput Hrvatske, ali i BiH u tome vide svoju priliku za vraćanje barem nekog dijela svojih građana doma ili čak naseljavanje stranih državljana u svoje gradove.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime