Hrvatska vojska je opet aktualna tema i u krugovima širima od hrvatske javnosti. Počelo je lobiranje za borbene avione a samim time i žestoke rasprave o tome trebaju li nam novi i ako da, od koga ih treba kupovati. No nisu samo avioni trenutna tema. Sudeći po informacijama koje je za Večernji list dao umirovljeni viceadmiral i zapovjednik HRM-a Zdravko Kardum, situacija u mornarici je također zabrinjavajuća. Prema njemu, “Hrvatska ratna mornarica ne bi se bila u stanju obraniti od ozbiljnijeg neprijatelja”.

Prenosimo vam dio njegovog intervjua:

To što je 67-godišnji viceadmiral Zdravko Kardum u mirovini, samo je na papiru. Jako je u tijeku, što znaju svi u vojnim krugovima. Prati sve, a svi prate njegove stavove. U Mornarici je prošao najzahtjevnije pozicije, zapovijedao je brodovima s raketnim naoružanjem, pa i korvetom klase “Koni”. U HRM-u i Obalnoj straži bio je na najvišoj zapovjednoj poziciji. Njegovi stavovi znaju biti bolno istiniti, kao i ovi izrečeni u intervjuu za Večernji list.

Bili ste i zapovjednik HRM-a i Obalne straže, a onda ste, brzo nakon umirovljenja, prije osam godina izrekli žalosnu prognozu – da se potapa HRM i da će, nastavi li se tako, Jadranom vladati stranci. Što sada kažete na tu prognozu?

Dobar naslov samo je slikovito izražajan opis straha zbog procesa koji su pogodili u prvom redu flotu i obalnu obranu mornarice, dva krucijalna čimbenika HRM-a. Sad je stanje teže nego što je tada bilo jer su raketne topovnjače kao glavni brodovi stariji i manje ispravni, a samim tim i raspoloživi, a protubrodske su rakete na izdisaju. Tih raketa u ovoj izvornoj inačici više nema ni u jednoj državi, a pri kraju je otpis i raketa RBS-15 Mk2. Zbog inače lošeg pogona problem je naglašeno izražen kod topovnjača klase “Kralj”. Obalna je obrana zanemarena, infrastruktura je devastirana, ponegdje i uništena, a tri mobilna obalna lansera zbog starosti raketa dijele sudbinu brodova. Što se tiče stranaca, zasad nema žešćih nasrtaja, što ne znači da ih neće biti. Realno, HRM u ovom vremenu ne bi bio u stanju obraniti interese Republike Hrvatske na moru od bilo kojeg ozbiljnijeg protivnika. Isto sam tvrdio 2003. (2004.) na brifingu vrhovnom zapovjedniku u nazočnosti ministra obrane i načelnika GS-a OSRH.

Javnost zna za katastrofalno stanje u HRZ-u s borbenom eskadrilom. U čemu je problem? I kada smo imali novaca za 10-godišnji kredit, svejedno je nismo nabavili. Gdje je greška, u “sramežljivim” ljudima i časnicima u MORH-u i Glavnom stožeru, političarima koje nije briga?

Veliki je problem što svaka garnitura koja dođe na položaj na kojem se odlučuje najprije želi prikazati kako je prije njega bilo sve bez veze i da s njim sve počinje. Znači, nemamo kontinuiteta, a istovremeno smo skloni ne pridržavati se vlastitih planova. Čelnici misle da su iznad svega i da imaju pravo mijenjati stvari bez duboke analize zašto je to baš tako zamišljeno. Časnici na vodećim pozicijama nesigurni su jer su razvlašteni i ni o čemu ne odlučuju. Sva vlast i moć koju je sustavu obrane dala politika u rukama je ministra obrane i/ili načelnika GS-a ovisno tko je od njih dvojice izborio za dominaciju. Zbog nedovoljnog znanja često rade ono što misle da znaju, a ne ono što trebaju. Na žalost, toga ima u svim segmentima i seže do najviših funkcija. Grane vojske trebale bi znati što je njihov novac i sukladno usvojenim planovima odlučivati o trošenju, naravno u suradnji s GS-om i Ministarstvom.

Je li problem s avionima prioritetan ili ga vi vidite u ratnoj mornarici. Po čemu je ona važna za hrvatsku suverenost?

Što se tiče aviona ja bi ih svakako želio. Međutim još nisam čuo smislenu obrazloženje za što će se koristiti. Svakako sam protiv kupovine aviona za 100 sati leta godišnje koliko je trebao letjeti F-16 iz Izraela. Zamislite koliko bi sa 100 sati leta godišnje u uporabi trebao biti novi F-16 (F-21) koji se projektira na 12000 sat leta. Inače bolje manji broj kvalitetnijih nego veći broj onih koji neće imati šansu preživjeti prvi boj. Također držim kako bi avioni ako se budu nabavljali morali imati značajne mornaričke sposobnosti. Zato bi moj favorit bio F-18E/F/G. Ipak, mislim kad se stanje u cijelosti sagleda kako je mornarica u gorem stanju. Na žalost mi nikad nismo imali podmorničke, protupodmorničke i protu minske sposobnosti a proturaketne/protuzrakoplovne, minske i desantne su zanemarive. Jedino što smo imali to su raketne protubrodske sposobnosti. U Domovinskom rat to je bila naša za neprijatelje nenadoknadiva prednost. Na žalost i ta sposobnost nestaje. Nestankom te sposobnosti nestaje i borbena flota HRM. Kroz povijest, država Hrvatska je u svije vrijeme bila najmoćnija kad je bila jaka na moru. Preko mora baštinimo veliki dio našeg kulturnog i materijalnog bogatstva. Preko mora smo dio mediteranske i kršćanske civilizacije i imamo vezu s cijelim svijetom. More, podmorje, morsko dno i prostor ispod morskog dna imaju veliki resurse i mogu biti izvori za povećanje nacionalnog bogatstva. Naravno, tu ne mislim na već dokazani turizam koji mora bit samo fina dogradnja a ne glavna gospodarska grana. Mornarica je važna u najmanju ruku proporcionalno tim resursima, povijesnom naslijeđu te tajnim i manje tajnim aspiracijama prema našem moru i našoj obali. Vjerujem kako nema Hrvata koji može zamisliti prihvatljivu Hrvatsku bez Jadranskog mora i njegove obale. Tko ne vjeruje neka pogleda zemljopisnu kartu koja negira Hrvatsku na moru.

Ima mišljenja da našoj mornarici više nije potrebno oružje poput protubrodskih raketa. Vi ste stručnjak za raketne sustave, koje je vaše mišljenje, posebno kada je posrijedi obrana juga Hrvatske?

Mislim i spreman sam se argumentima suočiti s takvim mišljenjem. Tvrdim da su protubrodske rakete nasušna potreba, i to ne samo s protubrodskim nego i sa sposobnostima protiv kopna. Važnost tih sposobnosti dodatno dolazi do izražaja na jugu. Naime, HRM ima rijetko složenu zadaću jer mora biti u stanju obraniti naše more i obalu od ugroze i s mora i s kopana. Za jug je osim raketa nužna i jaka postrojba mornaričkog pješaštva s projektiranom sposobnošću zadržati neprijatelja do dolaska kopnenih snaga. Takvoj postrojbi sigurno nije mjesto u Pločama, nego južnije, najbolje u visini Stona. Kupovali smo dodatne raketne topovnjače, no nismo nove protubrodne rakete. Ipak u posljednje vrijeme bilo je nekoliko donekle uspješnih lansiranja s više topovnjača i MOL-a. Remont raketa starih 30-ak godina obavljen je kod nas? Držim kako bi bio bolji izbor da smo proveli zadaće iz DPR-a, koji je u to vrijeme bio na snazi, i zamijenili glavne motore na topovnjačama klase „Kralj“, modernizirali njih i topovnjaču „Šibenik“ te u to vrijeme rakete RBS-15 podignuli na razinu Mk2. Sada su svih pet topovnjača i tri MOL-a pred gubitkom raketnih sposobnosti. U ove se rakete više ne isplati ulagati znatnija sredstva, a za sve učinjeno kapa dolje svima koji su doprinijeli izvlačenju zadnjih “kapi života“ iz sustava.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/hrvatska-ratna-mornarica-ne-bi-se-bila-u-stanju-obraniti-od-ozbiljnijeg-neprijatelja-1430966 – www.vecernji.hr

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime