Obrazovanje i školovanje, bilo vaše vlastitito ili vaše djece, jest jedna izuzetno kompleksna tema koju ćemo stoga podijeliti u tri točke:
1. Općenito
2. Školski sustav u Njemačkoj
3. Visoko obrazovanje

1. OPĆENITO:

Školski sustavi Njemačke spadaju među kvalitetnije čak i na globaloj razini. Unatoč pojedinim nedostacima možete biti uvjereni da će vaše dijete dobiti ogromne mogućnosti i veliku lepezu obrazovnih paketa koje ova država nudi. Kao i u svemu, konačni rezultat manje ovisi o sustavu a mnogo više o trudu i zalaganju pojednica. Ne iskoristiti sve blagodati zapadnog školskog sustava je šteta koja se teško može kasnije popraviti. No ono što naše čitatelje zanima je manje sustav kao takav a mnogo više jedno vrlo važno i (pogotovo za djecu) osjetljivo pitanje:

DOVODIM SVOJE DIJETE, KOJE NE GOVORI NJEMAČKI, SA SOBOM U INOZEMSTVO. ŠTO MI JE ČINITI U TAKVOJ SITUACIJI?

Iako je individualni pristup najispravnija taktika u takvoj situaciji, ipak vrijedi istaknuti opće savjete koji vam mogu pomoći. Savjeti koje vam mi donosimo nisu prepisani iz neke knjige ili druge web stranice, nego su sažeti iz proživljenog iskustva i uspješno završenog srednjeg i visokog obrazovanja te rada sa mladim ljudima.
Za početak je važno da prepoznate situaciju u kojoj se vaše dijete nalazi. Ne zaboravite da je neznanje jezika samo jedan od niza problema sa kojim se vaše dijete suočava. Budite svjesni da je vaše dijete praktički iščupano iz njemu dobro poznate sredine i doslovno preko noći prebačeno u jedan njemu strani i potpuno nepoznati svijet. Ta činjenica sama po sebi predstavlja izazov koji može biti višestruko traumatičan za svako dijete. Stoga je od izuzetne važnosti da vi kao roditelj budete podrška vašem djetetu i da mu ni u kojem slučaju ne predstavljate dodatni teret. Kako biste to postigli, trudite se ostvariti sljedeće:

– Pažljivo promatrajte promjene u ponašanju svog djeteta. Iako je i vama situacija u mnogočemu teška, ne dozvolite da se dijete povuče u sebe i izolira od ostatka svijeta. Družite se, izlazite, bavite se sportom, pronađite zajedničke hobije i ostvarite kontakte sa hrvatskim (ali i drugim) obiteljima u blizini kako bi vaše dijete (ali i vi sami) stekli nove prijatelje.
– Koliko vam financije i vrijeme dozvoljavaju, otputujte kući u slobodno vrijeme. Dobro će doći vašoj cijeloj obitelji.
– Budite dodatna motivacija a ne dodatni teret svoj djetetu. Ne omalovažavajte njegovo znanje i trud, pohvalite ga, motivirajte i ako možete, radite skupa na učenju jezika.
– Izbjegavajte izjave tipa: „već si pola godine tu, to bi trebao/trebala znati.“
– Ne opterećujte ih dodatnim poslovima ako to nije potrebno. Iako je dijete (ili adolescent) već savladalo određen stupanj jezika, to ne znači da je već u stanju otići na Finanzamt (Financijski ured ministarstva financija) i sređivati vaš povrat poreza ili zahtjeve za dječiji doplatak.
– Ako vam se čini da vaše dijete postaje depresivno, previše povučeno i bezvoljno, ne sramite se potražiti stručnu pomoć. Kada dijete dođe u školu bez znanja jezika, osjećaj izoliranosti i manje vrijednosti nije neuobičajen. Promatrajte pažljivo što se sa djetetom događa, razgovarajte s njim i ako je potrebno, reagirajte. To vrijedi za sve uzraste.
– Ako vidite da vaše dijete pati, ne smatrajte sebe krivcem i izbjegavajte misli tipa „da ga nisam doveo ovamo, ne bi on proživljavao sve ovo.“ Znajte da ta teška situacija može vrlo lako postati i vrlo vrijedna lekcija za cijeli život. Neka vas vodi ona misao da „mirno more ne stvara dobrog mornara“. Možda će i samo dijete baš vas optuživati i kriviti vas zbog svega (to pogotovo vrijedi za mlade u pubertetu). Iako to svakom roditelju teško pada, znajte da je to normalno i ne dozvolite da vas to sruši. Ma kako teško to bilo, znajte da će vam dijete vjerovatno jednog dana, možda i prije nego što mislite, biti zahvalno što ste ga doveli u zemlju gdje (nadajmo se) neće robovati privatnicima za 3000 kuna mjesečno.

Uz prepoznavanje situacije, važna je i pravilna taktika koja će prvu školsku godinu u inozemstvu učiniti što produktivnijom. Evo par savjeta:
– Ako planirate dovoditi djecu u inozemstvo, učinite to odmah. Što ranije djeca uđu u školski sustav, tim lakše biva savladati jezik i uspješno završiti školu. Malo je onih koji su došli u srednje škole bez znanja jezika i na kraju uspješno maturirali.
– Pripremite i sebe i svoje dijete na činjenicu da će ono prvu godinu (vjerovatno, ovisi o dobi i vrsti škole) biti izvanredni učenik. To konkretno znači da dijete neće biti ocjenjivano (ili hoće ali samo iz nekih predmeta), što ionako nije moguće s obzirom na nedostatak jezičnih sposobnosti. Prva godina je namjenjena isključivo učenju jezika, što znači da će učenik za sljedeću školsku godinu biti upućen na ponavljanje, ovaj put kao redovni učenik sa svim obavezama. Ne smatrajte to „gubitkom godine“, nego gledajte na to razdoblje kao možda najteže, ali i najproduktivnije razdoblje u njihovoj školskoj karijeri. Ne zaboravite da od rada i truda te godine ovisi uspjeh u svim drugim narednim godinama.
– Iako je velik teret na leđima učenika te godine, dopustite djetetu pravo na slobodno vrijeme i ne kritizirajte ga ako je danas možda više vremena proveo sa igricama nego sa knjigom. Usput rečeno, igrica instalirana na njemački može biti zaista odličan izvor učenja jezika.
– Uz maraton koje vaše dijete obavlja učeći njemački svaki dan, ne zaboravite da postoje i drugi predmeti. Savjetujte ga, uz pomoć učitelja, da već nakon jednog polugodišta pokuša naučiti jednu lekciju iz povijesti, zemljopisa, engleskog, kemije ili bilo koje drugog predmeta. Pobrinite se da ono tu i tamo vježba matematiku, koja se lako zaboravi ako se godinu dana ne trenira. Porazgovarajte (ako treba uz pomoć prevoditelja) sa njihovima profesorima i učiteljima, zamolite ih za razumijevanje i podršku. Ipak, ne očekujte da se profesor ili učitelj, koji ima još dodatnih stotinjak učenika, može individualno posvetiti vašem djetetu.
– Ništa nije nemoguće! Vjerujte u sebe (i u svoje dijete) i pokušajte. Uz veliki trud i volju, možete ostvariti i više nego što mislite.
– Za svaki, pa i onaj najmanji uspjeh, dajte djetetu do znanja da ste ponosni na njega/nju. Pohvalite ih slobodno i pred drugima. Svaki napredak, ma kako malen on bio, zabilježite ili nacrtajte. Neka vaše dijete (ali i vi sami) tako vizualno doživi svoj uspjeh. Bilo kakva “drill-taktika” (vikanje, previše strog odgoj…) je u ovakvoj situaciji garantirano promašena.
– Ipak, ne pretjerujte u popustljivosti i dajte do znanja svom djetetu da ispred njega možda stoji najveći izazov njegovog dosadašnjeg života i naučite ga da se takav izazov savladava samo upornim radom i čvstom voljom. U konačnici, ne smatrajte sebe odgovornim za uspjeh/neuspjeh, nego prije svega vaše dijete. Vi budite podrška, ali ono je čimbenik koji povlači konačne poteze.

2. ŠKOLSKI SUSTAV U NJEMAČKOJ

Kada je riječ o školstvu u Njemačkoj, teško je dati općenite informacije s obzirom da ne postoji jedinstveni školski sustav na državnoj razini. Školski sustav se nalazi u nadležnosti pojedinih saveznih država/pokrajina, koje često imaju različite zakone, standarde i razna druga pravila kao i trajanje školske godine ili recimo trajanje obavezog školovanja. Iako je u većini saveznih zemalja obavezno školovanje definirano na devet godina, neke zemlje su taj broj povisile na deset, dok je rekorder u trajanju obaveznog obrazovanja Savezna Zemlja Falačko Porajnje (Rheinland-Pfalz – regija oko Mainza, Ludwigshafena itd.) sa dvanaest godina.
Stoga je i o kvaliteti obrazovnog sustava nemoguće govoriti paušalno nego bi se trebala sagledati svaka savezna zemlja posebno. Kao dvije savezne zemlje sa najboljim ocjenama vrijede i dalje Bavarska (Bayern) i Saska (Sachsen). Savezna Republika Njemačka samo okvirno sudjeluje u kreiranju školskog sustava, iako se sa vremenom daju primjetiti pokreti koji lagano nastoje centralizirati školski sustav. Što se broja učenika tiče, nemoguće je ne primjetiti dugoročni pad, koji i ne bi trebao iznenaditi s obzirom na drastično starenje njemačkog stanovništva. Savezne zemlje su inače odgovorne za personalnu i programsku opremljenost, dok je tehnična i prostorna opremljenost škola prepuštena nižim komunalnim razinama.

Okvirno, njemački školski sustav izgleda ovako:

Primarno obrazovanje: U primarni dio se ubrajaju prve četiri godine školovanja za svu djecu (tkz. Grundschule). Primarno obrazovanje je obavezno i nastava se obično održava prijepodne. Sustav ocijenjivanja se uvelike razlikuje od jedne savezne zemlje do druge. Obično se u prva dva razreda dobijaju samo verbalne ocijene (komentari bez zaključivanja konkretne ocijene), dok se daljnje ocijenjivanje uvelike razlikuje po pokrajinama. Njemački školski sustav inače broji šest ocijena, u kojemu je jedinica (sehr gut) najbolja, a šestica (ungenügend) najlošija ocijena.
Sekundarno obrazovanje, stupanj 1: Od 5. do 10. razreda njemački školski sustav nudi različite vrste škola. Dio sekundarnog obrazovanja (prvog stupnja) čine osnovne škole (Hauptschule), realne škole (Realschule), niže gimnazije (gymnasiale Unterstufe) i opće škole (Gesamtschule). Ovisno o pokrajini i vrsti škole, učenici sekundarno obrazovanje I. stupnja završavaju nakon 9. ili 10. razreda.
Sekundarno obrazovanje, stupanj 2: Sekundarno obrazovanje drugog stupnja se završava nakon 12., odnosno 13. razreda maturom ili svjedodžbom o završenoj stručnoj školi (nakon 12., odnosno 11. razreda). U taj stupanj spadaju i strukovne škole, poslovne škole, više stručne ili više strukovne škole.
Naknadno obrazovanje („Zweiter Bildungsweg“): U tu kategoriju ubrajamo večernje škole i različite tečajeve na kojima se može naknadno položiti matura ili steći svjedodžba o završenom desetogodišnjem osnovnom obrazovanju.

3. SUSTAV VISOKOG OBRAZOVANJA

Što se fakulteta tiče, sustavi u Njemačkoj (ali i u mnogim drugim europskim zemljama) je vrlo sličan sa onomu u Hrvatskoj ili BiH, pa u ovom dijelu nećemo detaljno objašnjavati što kako funkcionira, nego ćemo se prije svega baviti specifičnim stvarima poput troškova ili dozvola za studij. Kao i u svakoj državi, tako i u ove dvije navedene postoji visokoškolski sustav sa najrazličitijim mogućim uvjetima, te se stoga preporuča kontakt sa određenim sveučilištem i određenim fakultetom za koji ste se odlučili kako bi bili u stanju dobiti pouzdane informacije. Unatoč kompliciranim sustavima, evo nekoliko općih informacija kada je studij u pitanju:

Troškovi: U Njemačkoj su troškovi studija su jako prihvatljivi. U svim saveznim zemljama studij je u principu besplatan, odnosno financiran od strane države. Trošak koji ipak morate snositi je takozvani semestralni doprinost (Semesterbeitrag). U Austriji on iznosi oko 20ak eura i sa njime postajete član studenskog zbora, kojemu se možete obratiti ukoliko imate poteškoća ili ako vam treba pomoć. Studentski zbor (Hochschülerschaft) vam čak i nudi veliku pomoć u traženju studentskih poslova. U Njemačkoj je taj doprinos nešto viši, ali zato dobivate više. Za cijenu do maksimalno 250 € po semestru financirate i linije javnog prijevoza, menzu kao i naravno servise studentskog zbora. Kao redovan student obavezno zatražite i studentsku pomoć (Studienbeihilfe), koju možete dobivati u obliku mjesečne naknade i do 350 €. No budite oprezni; ako tokom prve godine studija primate studentsku pomoć a tokom te iste godine ne ostvarite dovoljno ects bodova, morat ćete primljeni novac u potpunosti vratiti. Količina bodova koju treba ostvariti se ponekad razlikuje, no u svakom slučaju taj broj nije pretjerano velik i može se relativno lako dosegnuti. Privatni fakulteti su naravno druga priča. Oni imaju poseban način rada i mogu koštati i do 20.000 € po godini.

U Njemačkoj je medicinski fakultet jako tražen i perspektivan, ali u isto vrijeme jako kompliciran. O njemu ćemo ipak morati napisati poseban članak.

Jezik: Da nijedan studij bez znanja jezika nije moguć, ne treba posebno naglašavati. Većina sveučilišta očekuje da imate certifikat od najmanje B1 razine kako bi uopće mogli upisati fakultet. U Njemačkoj (i Austriji) su priznati sljedeći certifikati za njemački jezik (kliknite na link i biti ćete automatski povezani na stranicu željenog certifikata):

Ako ste maturirali njemački jezik i ukoliko ste ga učili kao prvi strani jezik, postoji mogućnost da vam matura sama po sebi bude dovoljan certifikat. Prema europskim pravilima, uspješno položena matura prvog stranog jezika se smatra ostvarivanjem B1 razine.

Radilo se o jeziku, troškovima ili nekim drugim stvarima vezanim za upis fakulteta, u prvom redu preporučamo da ostvarite kontakt sa željenim sveučilištem, gdje možete dobiti sve potrebne detalje, po želji čak i na engleskom jeziku.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime