Obrazovanje i školovanje, bilo vaše vlastitito ili vaše djece, jest jedna izuzetno kompleksna tema koju ćemo stoga podijeliti u tri točke:1. Općenito
2. Školski sustav u Austriji
3. Visoko obrazovanje

1. OPĆENITO:

Školski sustav Austrije spada među najkvalitetnije čak i na globaloj razini. Unatoč pojedinim nedostacima možete biti uvjereni da će vaše dijete dobiti ogromne mogućnosti i veliku lepezu obrazovnih paketa koje ova država nudi. Kao i u svemu, konačni rezultat manje ovisi o sustavu a mnogo više o trudu i zalaganju pojednica. Ne iskoristiti sve blagodati zapadnog školskog sustava je šteta koja se teško može kasnije popraviti. No ono što naše čitatelje zanima je manje sustav kao takav a mnogo više jedno vrlo važno i (pogotovo za djecu) osjetljivo pitanje:

DOVODIM SVOJE DIJETE, KOJE NE GOVORI NJEMAČKI, SA SOBOM U INOZEMSTVO. ŠTO MI JE ČINITI U TAKVOJ SITUACIJI?

Iako je individualni pristup najispravnija taktika u takvoj situaciji, ipak vrijedi istaknuti opće savjete koji vam mogu pomoći. Savjeti koje vam mi donosimo nisu prepisani iz neke knjige ili druge web stranice, nego su sažeti iz proživljenog iskustva i uspješno završenog srednjeg i visokog obrazovanja te rada sa mladim ljudima.
Za početak je važno da prepoznate situaciju u kojoj se vaše dijete nalazi. Ne zaboravite da je neznanje jezika samo jedan od niza problema sa kojim se vaše dijete suočava. Budite svjesni da je vaše dijete praktički iščupano iz njemu dobro poznate sredine i doslovno preko noći prebačeno u jedan njemu strani i potpuno nepoznati svijet. Ta činjenica sama po sebi predstavlja izazov koji može biti višestruko traumatičan za svako dijete. Stoga je od izuzetne važnosti da vi kao roditelj budete podrška vašem djetetu i da mu ni u kojem slučaju ne predstavljate dodatni teret. Kako biste to postigli, trudite se ostvariti sljedeće:

– Pažljivo promatrajte promjene u ponašanju svog djeteta. Iako je i vama situacija u mnogočemu teška, ne dozvolite da se dijete povuče u sebe i izolira od ostatka svijeta. Družite se, izlazite, bavite se sportom, pronađite zajedničke hobije i ostvarite kontakte sa hrvatskim (ali i drugim) obiteljima u blizini kako bi vaše dijete (ali i vi sami) stekli nove prijatelje.
– Koliko vam financije i vrijeme dozvoljavaju, otputujte kući u slobodno vrijeme. Dobro će doći vašoj cijeloj obitelji.
– Budite dodatna motivacija a ne dodatni teret svoj djetetu. Ne omalovažavajte njegovo znanje i trud, pohvalite ga, motivirajte i ako možete, radite skupa na učenju jezika.
– Izbjegavajte izjave tipa: „već si pola godine tu, to bi trebao/trebala znati.“
– Ne opterećujte ih dodatnim poslovima ako to nije potrebno. Iako je dijete (ili adolescent) već savladalo određen stupanj jezika, to ne znači da je već u stanju otići na Finanzamt (Financijski ured ministarstva financija) i sređivati vaš povrat poreza ili zahtjeve za dječiji doplatak.
– Ako vam se čini da vaše dijete postaje depresivno, previše povučeno i bezvoljno, ne sramite se potražiti stručnu pomoć. Kada dijete dođe u školu bez znanja jezika, osjećaj izoliranosti i manje vrijednosti nije neuobičajen. Promatrajte pažljivo što se sa djetetom događa, razgovarajte s njim i ako je potrebno, reagirajte. To vrijedi za sve uzraste.
– Ako vidite da vaše dijete pati, ne smatrajte sebe krivcem i izbjegavajte misli tipa „da ga nisam doveo ovamo, ne bi on proživljavao sve ovo.“ Znajte da ta teška situacija može vrlo lako postati i vrlo vrijedna lekcija za cijeli život. Neka vas vodi ona misao da „mirno more ne stvara dobrog mornara“. Možda će i samo dijete baš vas optuživati i kriviti vas zbog svega (to pogotovo vrijedi za mlade u pubertetu). Iako to svakom roditelju teško pada, znajte da je to normalno i ne dozvolite da vas to sruši. Ma kako teško to bilo, znajte da će vam dijete vjerovatno jednog dana, možda i prije nego što mislite, biti zahvalno što ste ga doveli u zemlju gdje (nadajmo se) neće robovati privatnicima za 3000 kuna mjesečno.

Uz prepoznavanje situacije, važna je i pravilna taktika koja će prvu školsku godinu u inozemstvu učiniti što produktivnijom. Evo par savjeta:
– Ako planirate dovoditi djecu u inozemstvo, učinite to odmah. Što ranije djeca uđu u školski sustav, tim lakše biva savladati jezik i uspješno završiti školu. Malo je onih koji su došli u srednje škole bez znanja jezika i na kraju uspješno maturirali.
– Pripremite i sebe i svoje dijete na činjenicu da će ono prvu godinu (vjerovatno, ovisi o dobi i vrsti škole) biti izvanredni učenik. To konkretno znači da dijete neće biti ocjenjivano (ili hoće ali samo iz nekih predmeta), što ionako nije moguće s obzirom na nedostatak jezičnih sposobnosti. Prva godina je namjenjena isključivo učenju jezika, što znači da će učenik za sljedeću školsku godinu biti upućen na ponavljanje, ovaj put kao redovni učenik sa svim obavezama. Ne smatrajte to „gubitkom godine“, nego gledajte na to razdoblje kao možda najteže, ali i najproduktivnije razdoblje u njihovoj školskoj karijeri. Ne zaboravite da od rada i truda te godine ovisi uspjeh u svim drugim narednim godinama.
– Iako je velik teret na leđima učenika te godine, dopustite djetetu pravo na slobodno vrijeme i ne kritizirajte ga ako je danas možda više vremena proveo sa igricama nego sa knjigom. Usput rečeno, igrica instalirana na njemački može biti zaista odličan izvor učenja jezika.
– Uz maraton koje vaše dijete obavlja učeći njemački svaki dan, ne zaboravite da postoje i drugi predmeti. Savjetujte ga, uz pomoć učitelja, da već nakon jednog polugodišta pokuša naučiti jednu lekciju iz povijesti, zemljopisa, engleskog, kemije ili bilo koje drugog predmeta. Pobrinite se da ono tu i tamo vježba matematiku, koja se lako zaboravi ako se godinu dana ne trenira. Porazgovarajte (ako treba uz pomoć prevoditelja) sa njihovima profesorima i učiteljima, zamolite ih za razumijevanje i podršku. Ipak, ne očekujte da se profesor ili učitelj, koji ima još dodatnih stotinjak učenika, može individualno posvetiti vašem djetetu.
– Ništa nije nemoguće! Vjerujte u sebe (i u svoje dijete) i pokušajte. Uz veliki trud i volju, možete ostvariti i više nego što mislite.
– Za svaki, pa i onaj najmanji uspjeh, dajte djetetu do znanja da ste ponosni na njega/nju. Pohvalite ih slobodno i pred drugima. Svaki napredak, ma kako malen on bio, zabilježite ili nacrtajte. Neka vaše dijete (ali i vi sami) tako vizualno doživi svoj uspjeh. Bilo kakva “drill-taktika” (vikanje, previše strog odgoj…) je u ovakvoj situaciji garantirano promašena.
– Ipak, ne pretjerujte u popustljivosti i dajte do znanja svom djetetu da ispred njega možda stoji najveći izazov njegovog dosadašnjeg života i naučite ga da se takav izazov savladava samo upornim radom i čvstom voljom. U konačnici, ne smatrajte sebe odgovornim za uspjeh/neuspjeh, nego prije svega vaše dijete. Vi budite podrška, ali ono je čimbenik koji povlači konačne poteze.

2. ŠKOLSKI SUSTAV U AUSTRIJI

Dok je Njemački školski sustav decentraliziran i prepušten saveznim zemljama, školstvo u Austriji je organizirano u potpunosti drugačije. Naime, cjelokupni obrazovni sustav Republike Austrije je u nadležnosti Saveznog ministarstva obrazovanja, kojim trenutno upravlja sveučilišni profesor dr. Heinz Faßmann.
U cijeloj Austriji obavezno obrazovanje iznosi devet godina. Sustav je nešto jednostavniji od onoga u Njemačkoj i strukturiran je ovako:

– Volksschule: Prve četiri godine obrazovanja. Upravo ove škole imaju najviše iskustva sa djecom bez znanja njemačkog. U velikim gradovima, posebno u Beču, razredi sa više stranaca nego austrijanaca postaju normalna pojava. Stoga upravo u ovom sustavu možete očekivati sustavu podršku za vaše dijete kada je u pitanju učenje jezika i integracija u društvo. Osim toga, djeca u toj dobi imaju izvanrednu sposobnost učenja jezika bez mnogo truda, pa neke velike probleme sa integracijom u toj dobi ne biste trebali očekivati.

– Neue Mittelschule (NMS): Ovaj forma u austrijskom školstvu odgovara hrvatskoj osnovnoj školi od petog do osmog (ili devetog) razreda, sa kojom ima mnogo strukturalnih sličnosti. Neue Mittelschule je zamijenila donedavni sustav tkz. glavnih škola (“Hauptschule”), u kojemu su se učenici odvajali i spajali u grupe ovisno o njihovim ocjenama (grupiranje u dobre, srednje i loše đake). Neue Mittelschule izbjegava etiketiranje učenika već u ranoj fazi, zbog čega je taj projekt pozdravljen od mnogih roditelja. Osim NMS-a, učenici mogu već u ovoj fazi posjećivati četiri razreda niže gimnazije (Gymnasium Unterstufe). Niža gimnazija i dalje vrijedi kao kvalitetnija i intenzivnija od NMS-a. S obzirom na to da je ovaj sustav nov, podložan je stalnim reformama i promjenama pa je za očekivati da će se te promjene i dalje nastaviti.

– Gimnazija i strukovne škole:  U ovoj trećoj razini školovanja učenicima u Austriji se nudi širok spektar škola i struka. Kao najbolje vrijede Viša gimnazija (Gymnasium Oberstufe) i petogodišnje strukovne škole sa maturom. Jedna od omiljenijih je npr. petogodišnja trgovačka (ekonomska) akademija (HAK), no tu su i razni drugi petogodišnji smjerovi (medicinska, modna itd.). Tko ne želi raditi maturu, tomu se nude različite struke u trogodišnjim srednjim školama. Vrlo omiljen oblik srednjoškolskog obrazovanja su također i zanati (Lehre), kod kojih učenici već na samom početku počinju raditi i zarađivati. Teoretski dio kod zanatnih škola je relativno skroman, no praktični dio zna biti vrlo intenzivan. Zarada tokom te tri godine iznosi od 500 do 800 eura netto mjesečno po učeniku. U većini slučajeva učenici moraju prvo sami pronaći poduzeće, ured ili ordinaciju koja će ih primiti kao učenika-praktikanta (Lehrling), i tek tada slijedi upis u školu.

Također vrijedi napomenuti da te tri godine ne spadaju pod klasični obrazovni sustav i ne mogu se uvrstiti u one obavezne. Stoga se često događa, da učenik završi Volksschule pa zatim Neue Mittelschule i potom želi odmah prijeći na zanat. To naime nije moguće, s obzirom da zakonska obaveza školovanja u Austriji iznosi devet godina, a Volksschule i NMS skupa daju samo osam. Zbog takvih slučajeva (a njih je vrlo mnogo), postoji i jednogodišnja tkz. politehnička škola (polytechnische Schule, popularno nazvana “Poly”). Ovu ne pretjerano zahtjevnu školu učenici apsolviraju najčešće nakon NMS-a kako bi stekli devet godina obrazovanja i time ostvarili zakonom obavezno obrazovanje, a samim time i pravo na odradu trogodišnjeg zanata.

3. SUSTAV VISOKOG OBRAZOVANJA

Što se fakulteta tiče, sustav u Austriji (ali i u mnogim drugim europskim zemljama) je vrlo sličan sa onomu u Hrvatskoj ili BiH, pa u ovom dijelu nećemo detaljno objašnjavati što kako funkcionira, nego ćemo se prije svega baviti specifičnim stvarima poput troškova ili dozvola za studij. Kao i u svakoj državi, tako i u ove dvije navedene postoji visokoškolski sustav sa najrazličitijim mogućim uvjetima, te se stoga preporuča kontakt sa određenim sveučilištem i određenim fakultetom za koji ste se odlučili kako bi bili u stanju dobiti pouzdane informacije. Unatoč kompliciranim sustavima, evo nekoliko općih informacija kada je studij u pitanju:

Troškovi: U Austriji su troškovi studija su jako prihvatljivi. U svim saveznim zemljama studij je u principu besplatan, odnosno financiran od strane države. Trošak koji ipak morate snositi je takozvani semestralni doprinost (Semesterbeitrag). U Austriji on iznosi oko 20ak eura i sa njime postajete član studenskog zbora, kojemu se možete obratiti ukoliko imate poteškoća ili ako vam treba pomoć. Studentski zbor (Hochschülerschaft) vam čak i nudi veliku pomoć u traženju studentskih poslova. U Njemačkoj je taj doprinos nešto viši, ali zato dobivate više. Za cijenu do maksimalno 250 € po semestru financirate i linije javnog prijevoza, menzu kao i naravno servise studentskog zbora. Kao redovan student obavezno zatražite i studentsku pomoć (Studienbeihilfe), koju možete dobivati u obliku mjesečne naknade i do 350 €. No budite oprezni; ako tokom prve godine studija primate studentsku pomoć a tokom te iste godine ne ostvarite dovoljno ects bodova, morat ćete primljeni novac u potpunosti vratiti. Količina bodova koju treba ostvariti se ponekad razlikuje, no u svakom slučaju taj broj nije pretjerano velik i može se relativno lako dosegnuti. Privatni fakulteti su naravno druga priča. Oni imaju poseban način rada i mogu koštati i do 20.000 € po godini.

U Austriji je medicinski fakultet jako tražen i perspektivan, ali u isto vrijeme jako kompliciran. O njemu ćemo ipak morati napisati poseban članak.

Jezik: Da nijedan studij bez znanja jezika nije moguć, ne treba posebno naglašavati. Većina sveučilišta očekuje da imate certifikat od najmanje B1 razine kako bi uopće mogli upisati fakultet. U Njemačkoj (i Austriji) su priznati sljedeći certifikati za njemački jezik (kliknite na link i biti ćete automatski povezani na stranicu željenog certifikata):

Ako ste maturirali njemački jezik i ukoliko ste ga učili kao prvi strani jezik, postoji mogućnost da vam matura sama po sebi bude dovoljan certifikat. Prema europskim pravilima, uspješno položena matura prvog stranog jezika se smatra ostvarivanjem B1 razine.

Radilo se o jeziku, troškovima ili nekim drugim stvarima vezanim za upis fakulteta, u prvom redu preporučamo da ostvarite kontakt sa željenim sveučilištem, gdje možete dobiti sve potrebne detalje, po želji čak i na engleskom jeziku.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime