Prije Drugoga svjetskoga rata

Pred Prvi svjetski rat u Njemačkoj je bilo oko 60.000 radnika, većinom Hrvata i Slovenaca u industrijskoj regiji Sjeverne Rajne-Vestfalije. Početkom 1938. u Rurskoj oblasti živi 40.000 državljana Jugoslavije, većinom rudarskih radnika. 1928. godine je između Kraljevine SHS i Njemačke zaključen bilateralni ugovor u vezi reguliranja ravnopravnog položaja poljoprivrednih sezonskih radnika koji rade u Njemačkoj.

Prije sloma Jugoslavije

Najveći dio Hrvata prve generacije, gastarbajteri, tj. radnici na privremenom boravku u Njemačkoj došao je u razdoblju između šezdesetih (posebno od 1968. godine kad je Njemačka potpisala ugovor s Jugoslavijom o primanju radne snage) i sedamdesetih godina, dok je druga generacija ili rođena tamo ili naknadno doselila.

1991. – 1995.

Cca. 15% Hrvata došlo je u Njemačku u razdoblju između 1991. i 1995.

Prema studiji UNHCR-a i IOM-a (Međunarodna organizacija za migraciju) iz 1996. udjel hrvatskih prognanika i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine u Njemačkoj, iznosio je 14,84%, tj. oko 52 000 od ukupno cca. 350 000 (77,30% Bošnjaci). Jedan dio ih je se trajno nastanio (brak i sl.), najveći dio nakon nemogućnosti daljnjeg boravka vratio u domovinu ili odselio u treće zemlje. Samo u razdoblju od 1996. – 1999. je se oko 6 000 bosansko-hercegovačkih Hrvata iz Njemačke odselilo u Sjedinjene Američke Države (cca. 5 600), Kanadu i Australiju.

Boravišni zakon

Od 1. siječnja 2005. godine na snazi je novi Boravišni zakon (Aufenthaltsgesetz) koji stavlja naglasak na integraciju stranaca. Kao glavni uvjet za dobivanje trajnog statusa boravka zahtjeva se dobro poznavanje njemačkog jezika, prihvaćanje njemačke kulture, društvenog i pravnog poretka.

Zakon sve dosadašnje dozvole boravaka reducira na dvije:

  • Ograničenu dozvolu boravka (Aufenthaltserlaubnis) i
  • Stalnu dozvolu nastanjenja (Niederlassungserlaubnis)

Stranac koji je u posjedu stalne dozvole nastanjenja ima mogućnost neograničenog kretanja, nastanjenja i neograničeno vršenje bilo koje poslovne djelatnosti.

Status

Skoro 78% Hrvata imalo je krajem 2004.

  • Trajno boravišno odobrenje (cca. 35%) ili
  • Neograničenu dozvolu boravka (cca. 43%),

tj. prema novom zakonu stalnu dozvolu nastanjenja (Niederlassungserlaubnis).

Odnos bivše države prema Hrvatima

Odnos bivše države prema Hrvatima u Njemačkoj bio je prožet sumnjom i nepovjerenjem. Jugoslavija je imala značajnu korist od njih, rješavajući se s jedne strane „humano“ ogromnog broja nezaposlenih, a s druge na njima je profitirala kroz njihove devizne doznake, štednju, ulaganja i dr. Prešavši iz nedomokratskog u demokratski sustav, Hrvatima, kao i svim ostalima, nije bio dozvoljeno da budu politički aktivni, jer bio to prema tadašnjem režimu značilo „neprijateljsko djelovanje“, s svim svojim posljedicama. Zapravo, oni su i izvan toga sustava ostali njegovi „zatočenici“. Svaki pokušaj bilo kakvog političkog angažiranja ili kritike tadašnjeg režima, bez obzira na stvarni cilj, bio je obično označen epitetom ustavštva.

Proces „kontroliranja“ migranata potrajao je sve do sumraka komunističkog razdoblja. Ovakav odnos bivše države prema Hrvatima je dodatno potakao odlazak Hrvata sa svojih domova, s tim da je većina otišla u Njemačku zbog povoljne ekonomske situacije i relativne geografske blizine.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime