Nekad pojam njemačke industrije, metalski koncern ThyssenKrupp je u teškim nevoljama – opet. Radnici opet prosvjeduju, ali došlo je vrijeme za odluku: ili prodati ili pretvoriti u državno vlasništvo, izvještava Deutsche Welle.

Koncem prošlog tjedna i usprkos koroni se okupilo gotovo 3000 prosvjednika u Düsseldorfu nedaleko od pokrajinskog parlamenta. „Naše čelično srce mora i dalje kucati“, pisalo je na transparentima. Čeličane Thyssen i Krupp, isprva zasebno a onda i ujedinjeni su pisale povijest Njemačke i čitave Europe – obzirom na „Kruppove topove“, ne uvijek na dobar način. Obitelji vlasnika su stekle basnoslovno bogatstvo i teško se nešto u nekadašnjoj Njemačkoj odlučilo bez njihove suglasnosti.

Brodski propeleri kao jedan od proizvoda njemačkog diva ThyssenKruppa

Thyssen i Krupp su pisali povijest Njemačke i čitave Europe – na žalost, ponekad i krvlju. Ta vremena su davno za nama, ali može li se uopće zamisliti Njemačka – bez čelika?

Ali to je davna prošlost: koncern ThyssenKrupp je već kroničan gubitaš. Čelik više nije ono što je nekad bio, ali i ThyssenKrupp se mijenjao: on već odavno ne proizvodi „običan“ čelik, nego prije svega čelik izuzetne kvalitete i za posebne namjene. I laik će brzo shvatiti kako ima golemih razlika između čelika i čelika ako uzme u ruku odvijač koji je koštao par eura i ako onda uzme odvijač koji je koštao tridesetak. U automobilu, kod nosećih i važnih dijelova neće pomoći popravak običnim limom iz trgovine: to su sendvič-konstrukcije čitavog niza vrsta čelika kako bi taj dio bio i čvrst i lagan. Jer ima na tisuće vrsta čelika, a istražuje se i dalje – i još uvijek je tu ThyssenKrupp među vodećima na svijetu.

Ima kupaca, ali…

Ali već i zbog ove krize izazvane pandemijom, ništa ne pomaže: samo u prvih devet mjeseci ove godine je koncern ThyssenKrupp nagomilao preko 700 milijuna eura gubitka i svakim danom novi milijuni odlaze u nepovrat. Koncern je već prodao svoj unosan sektor proizvodnje dizala, ali sad mu se čini kako je došao trenutak kad mora prodati i sektor svoje osnovne djelatnosti: čeličane.

Radnici su zabrinuti i makar su zbog korone načelno zabranjena okupljanja, došlo ih je na tisuće.

Zapravo se javio mogući kupac: britanski koncern Liberty Steel. „Britanski“ tu treba uzeti tek uvjetno jer je aktivan u desetak zemalja, a na čelu mu je indijski milijarder Sanjeev Gupta. To bi bilo preuzimanje gotovo jednakih takmaca: Liberty Steel zapošljava oko 30 tisuća suradnika, ThyssenKrupp oko 27 tisuća. Ali 2018/19. je indijski poduzetnik ostvario 13 milijarde eura prometa, njemački koncern oko 9 milijardi.

Upravo ti planovi su i doveli djelatnike ThyssenKruppa na prosvjede jer o tome oni ne žele niti čuti: Liberty Steel proizvodi čelik uglavnom tamo gdje je to jeftino – slikovito rečeno, upravo to je onaj čelik odvijača od par eura koji će zakazati već kod prvog malo jače stegnutog vijka. A Knutu Giesleru, čelniku sindikata metalskih radnika u pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji je jasno i kako bi taj konkurent rado zgrabio njemački koncern: „Upravo na to smo upozoravali, da će doći neki ljudi koji misle kako bi ThyssenKrupp mogli dobiti za par eura. To tako neće ići. Liberty nema nikakav industrijski koncept, tu postoji opasnost od devastacije, tu postoji ekstremno velika opasnost od zatvaranja ovdašnjih pogona. A to treba spriječiti“, kaže sindikalni djelatnik.

I politika zapravo ima velikih planova za njemačke čeličane kako bi ih pretvorili u proizvođača „zelenog čelika“. Ali tu su u pitanju golemi novci…

Veliki planovi, malo novaca

Sanjeev Gupta tvrdi kako to nije tako: on kaže kako su uvijek radili „zajedno s našim radnicima, sindikatima i političarima, nikad protiv njih.“ Ideja je čeličane ThyssenKruppa pretvoriti u proizvođača „zelenog čelika“ u kojem i Liberty Steel već ima petogodišnjeg iskustva. U proizvodnji takvog čelika nema elementa koji zapravo najviše zagađuje okoliš, ali koji se čini nezamjenjivim u proizvodnji takvog oblika plemenitog željeza: ugljena. Za taljenje metala se tu koristi drugi energent, vodik koji pak nastaje električnom energijom obnovljivih izvora.

To naravno lijepo zvuči, ali je basnoslovno skupo: modifikacija čeličana njemačkog koncerna bi koštala oko 50 milijardi eura. Ipak, predsjednik pokrajinske vlade Laschet planira provesti takvu promjenu do godine 2050. Gupta pak predlaže modifikaciju već do 2030. ako postane novi vlasnik sektora čeličana ThyssenKruppa.

Radnici njemačkih pogona, ali i stručnjaci koji prate taj sektor su i više nego nepovjerljivi: „Mi ne trebamo novog vlasnika, nego svjež kapital – a to Liberty također nema“, kaže sindikalist Jürgen Kerner. Naravno da će taj koncern rado ubrati državne poticaje koji bi bili vezani za „zeleni čelik“, a tu je i ogromno iskustvo i patenti koje taj koncern ima. A pogoni – oni bi vrlo vjerojatno bili prepušteni odumiranju, boje se zaposleni.

Pokrajina Sjeverno Porajnje i Vestfalija je nekoć bila pojam teške industrije. Rudnici ugljena su zatvoreni – čeka li ista sudbina i čeličanama?

„Neka preuzme država“

Jedina alternativa koja bi bila prihvatljiva jest da država preuzme barem dio vlasništva nad koncernom: „Mi trebamo ulazak države u vlasništvo ThyssenKruppa – i to odmah!“ traži sindikalist Kerner. U ovo doba korone, presedan već postoji u zračnom prijevozniku Lufthansi. Za političare, to nije laka odluka: ne samo već zbog načela kako se vođenje tvrtki treba prepustiti tržištu i poduzetnicima, nego i zato jer bi to najprije državu koštalo milijune kojima bi trebali pokrivati gubitke.

Zato političari tu ne žele reći niti „da“ niti „ne“, a to mišljenje se čuje i u upravi: „Ne postoji zabrana u razmišljanju“, kaže predsjednica koncerna Martina Merz. A u tom razmišljanju svakako treba misliti i na desetke tisuća radnih mjesta u pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfalija. Ona je bila pojam teške industrije, ali ona sustavno nestaje: rudnici ugljena su već zatvoreni – čeka li ista sudbina i čeličane? I može li se uopće zamisliti jedna Njemačka bez čelika „Made in Germany“?

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime