Za Božić se pripremamo četiri tjedna, to vrijeme nazivamo Došašće. A neposredni dan pripreme i iščekivanja Božića je dan prije i naziva se Badnji dan ili Badnjica.
Riječ „Badnjak“ dolazi od staroslavenske riječi “b’deti”, što znači bdjeti, biti budan, čekati. Badnji dan, Badnjak, i Badnja večer označavaju čekanje da bi se pojavilo „mlado Sunce” – Isus Krist i njegovo rođenje.
Korijen naziva Badnjak dolazi od riječi badnjak koja označava drvo, od hrasta (duba) veličine cjepanice. Drvo Badnjak ili Badnjaci (riječ je o tri drveta koja se u kuću unose na Badnju večer) usječeno na Badnje jutro stavlja se na ulazu u kuću uza zid, prislonjeni, tu stoje cijeli dan, sve dok ne počne obred unošenja u kuću.
To je drvo, odnosno tri drveta, iste ili slične veličine kojega tri osobe iz vana, obredno unose u kuću, ne ulaze svih troje zajedno nego jedno za drugim. Ulazeći u kuću ostale ukućane pozdravljaju s riječima: „Na dobro vam došlo Badnje večer i sveto porođenje Isusovo“, ostali ukućani odgovaraju: „I s tobom, Bog dao zajedno“.
U predvečerje tog dana domaćica kuće uzima čašu s blagoslovljenom vodom da poškropi kuću. Tom prigodom ona moli Vjerovanje i tako obiđe sve prostorije u kući. S domaćicom ne ide nitko, ona to sama čini.
Crkva ne određuje post i nemrs na Badnji dan, ali je snažan običaj kod Hrvata-katolika da taj dan poste sve do Mise polnoćke. Ta misa označava sami početak Božića.
U mnogim europskim zemljama središnja proslava nije sami Božić kao npr. kod nas Hrvata-katolika nego je to Badnjak. To je vidljivo iz samog naziva npr. u Njemačkoj i Austriji taj dan se naziva Weihnachten što u prijevodu znači Sveta noć.
