Švabo – to oličenje savršenstva i točnosti voli vrtne patuljke i nogomet, neće platiti piće a kućni red mu je Sveto pismo. Uvijek stiže na vrijeme, nosi bijele čarape sa sandalama i vole pisati žalbe po hodnicima. „Švabo“ je bio pojam za svakog Hrvata i svakog Balkanca, barem dok su naši stari odlazili na „privremeni“ rad u Njemačku, pa se vraćali zadivljeni svim čudesima koja su tamo vidjeli.

Zamislite čovjeka koji dolazi iz nekog skromnog hercegovačkog, bosanskog, slavonskog ili dalmatinskog sela i koji osim svoje trošne kućice i nešto blaga nikad ništa drugo u životu vidio nije. Zamislite oduševljenost Mercedesima, autobahnima, neboderima, tehnologijom, aerodromima i svim drugim čudesima tog čudnovatog naroda. Upravo iz tog vremena svi ti mitovi, ali i predrasude o Nijemcima su uzele maha na našem području.

No, otkud naziv „Švabo“, a ne Nijemac?

U državama bivše Jugoslavije kao i dijelovima istočne Europe izraz Švabo ponekad se koristi kao naziv ili nadimak za sve Nijemce. Tomu je uzrok što su prvi njemački doseljenici u te krajeve potjecali iz švapskog područja.

U srednjem vijeku Švapsko vojvodstvo je obuhvaćalo i mnogo šire područje kao što je Lihtenštajn, Vorarlberg u Austriji, njemačko govorno područje Švicarske, te dio istočne Francuske (Elzas). Danas se, pak, Švapskom smatraju dijelovi savezne države Baden-Württemberg (točnije teritorij nekadašnje kraljevine Württemberg) te Bavarske. Unutar Bavarske Bavarske postoji pokrajina (upravno područje) zvana Švapska Bavarska, s glavnim gradom Augsburgom.

Osim te malo dalje povijesti, veliku ulogu u nametanju „Švabe“ kao naziva odigrali su i naši doseljenici u Njemačku, koji su u samim počecima naseljavali upravo gore navedena područja pa su došli u kontakt s tim nazivom.

U prošlosti, Švabe su bili meta mnogih viceva i priča u kojima su opisani kao pretjerano škrti, ozbiljni, licemjerni, ili kao glupi, na primjer u priči „Sedam Švaba“ (Die Sieben Schwaben) objavljeni u bajkama braće Grimm. Međutim, to je prestalo u velikoj mjeri, te se za Švabe danas govori da su skromni, pametni, poduzetni i marljivi.

„Nema ti tog kod Švabe…“

Opčinjeni sjajem zapada, naši očevi i djedovi vraćaju se u domovinu puni dojmova o  tom novom svijetu i tom čudnom, ali fascinantnom narodu. Balkanska ležernost susreće se najednom sa švabskim redom, radom i disciplinom. Nijemci se nama tada neupućenima predstavljaju kao jedan izrazito pedantan, uredan, ali pomalo i naivan narod – no prije svega – strahovito sposoban. „Šta Švabo napravi“ postaje omjer kvalitete i mjerilo svega. Nema ti kod Švabe rupe na cesti, sve je pod špagu, a „šta Švabo sastavi, ni Bog rastavio ne bi“. 

Misli se pritom naravno na njemačku industriju, prije svega na industriju automobila. Njemačka kvaliteta stiže pomalo i u naše krajeve, pa samim time i mi lagano uvodimo neke njemačke standarde i proizvode. Naravno, prošvercane, ako ih nema kupiti. Kroz zadnja desetljeća mnogo toga „njemačkog“ se uvelo i kod nas, pa dobismo i mi asfalt (tanak doduše), uradismo fasade, podigosmo katove i dotjerasmo aute. Teško je danas i zamisliti na što bi naši krajevi sličili da nije (bilo) Njemačke.

Koliko se milijardi maraka slilo sve te godine u naše krajeve, samo bi Bog dragi mogao prebrojati. Što smo mi s tim markama napravili, to je drugo pitanje. Možda bi bolje bilo danas i možda bi iseljavanje bilo manje da smo mi zarađivali, a Švabo upravljao našim novcem. Ne bi Švabo radio kuće po principu „koliko sinova, toliko katova“, u to budite uvjereni. Bilo kako bilo, stigla je u naše krajeve priča o, moglo bi se reći, mitskom biću, svemogućem „Švabi“.

Što je Švabo danas?

No eto stiže novo doba, svijet je zahvaljujući internetu postalo jedno malo selo, a iseljavanje i dalje traje, pa njemački narod nama, bili u dijaspori ili domovini, više nije tako čudan, drugačiji, tajanstven. Danas nas i odgajaju da ne živimo s predrasudama, da ne postoji tipični Nijemac, da je svaki jedinstven i tako to. Znamo naravno da je to istina, no gajimo li i danas iste predrasude?

Danas Švabo možda i nije tako savršen kakvog smo ga nekad smatrali. Brojne krize i nesigurnosti su pokazale da i Švabo može zakazati, da nekad ni on ne zna sve, a nekako su se i Mercedesi počeli više kvariti… Debakl sa zračnom lukom u Berlinu nam je pokazao da nekad ni Švabo ne zna završiti započetu bauštelu, a izbjeglička kriza nam je srušila mit da je kod Švabe sve „pod špagu“.

No, predrasude, kako pozitivne tako i negativne, žive i dalje, makar u starim i izlizanim vicevima kako „žena može biti sa sela, ali auto mora biti i Njemačke“.

Marko Stanić / hrvatskadijaspora.com

Za više sličnih sadržaja zapratite nas na Facebooku klikom na sliku:

https://www.facebook.com/profile.php?id=100057715838691
https://www.facebook.com/profile.php?id=100057715838691

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime