Mnogima od nas bliži se i više nego zasluženi odmor, a nesigurnost kada su putovanja u pitanju nikad nije bila veća. Reče mi netko da je čak za vrijeme rata bilo lakše prijeći granicu nego sada. Iako pretjerano, ta izjava i nije nužno pogrešna. Još jedna izjava koja se probila u zadnje vrijeme dolazi od jednog liječnika, koji je kao odgovor na pitanje „kada će se situacija normalizirati?“ rekao: „Ne znam, ne razumijem se u politiku.“

OK, jedan nepoznat virus je tu. Nećemo sada zagovarati teorije kako je sve ovo izmišljeno i zapravo ne postoji, a nećete na ovim stranicama čitati ni o čipovima u cjepivima, jer takvim besmislicama nećemo predavati pozornost. No činjenica ostaje da su mnogi od nas pogođeni i potreseni ne virusom kao takvim, nego svim restrikcijama koje njegovo širenje donosi. Granice se malo otvore, pa malo zatvore, a nadležni očito nisu svjesni kakav utjecaj na život ljudi imaju takve odluke.

Hrvati u Njemačkoj ili recimo Hrvati u Austriji nisu toliko željni ni plaže, ni hotela ni odmora kao takvog koliko su željni svojih najmilijih, svoje kuće i svojih prijatelja i poznanika. Kada slušate komentare pojedinih političara u Beču ili Berlinu ili kada čitate određene natpise, hrvatska dijaspora koja želi kući za odmor se predstavlja gotovo kao skupina kriminalaca, koji samim prelaskom granice kao da sve viruse sa sobom donose. I koliko god da se političari trude predstaviti svoje odluke kao zdravstveno-epidemiološke, najkasnije sad je jasno da te odluke nemaju toliko veze s virusom koliko s jednom stvari – nedostatkom novca.

Pogledao sam malo tajming austrijske vlade – kada, kako i za koga su zatvarali svoje granice – i tada jasno postaje vidljiv određen uzorak. Nakon pojave korona virusa, sljedeće veliko zatvaranje zemlje (i gotovo pa prijetnje svima koji se odluče napustiti zemlju) uslijedilo je malo prije Uskrsa, dakle kada bi mnogi išli doma. OK, uzeli su nam Uskrs, zabranili su obiteljska okupljanja i tri dana nakon toga izjavili da obiteljska okupljanja zapravo nisu bila zabranjena, nego da je to bila samo preporuka. Tko lud, tko zbunjen, tko normalan…

Zatim je uslijedilo popuštanje mjera koje su se opet zatezale neposredno prije praznika rada 1. svibnja. Onda slijedi najveće popuštanje i otvaranje granica prema skoro svima osim onima koji bi za produžene vikende (Duhovi, Tijelovo, Spasovo) putovali kući i konačno vidjeli svoje najmilije. Kad su se ti produženi vikendi završili, granice se otvaraju i evo ga sad, upravo prije početka odmora za većinu hrvatske dijaspore, Austrija uvodi do sada najstrože mjere. Tako Hrvati iz Bosne i Hercegovine, po tim pravilima, čak i s negativnim testom moraju u karantenu 14 dana. Istina je da brojevi rastu, ali i dalje situacija nije tako dramatična da bi mjesecima morali oduzimati slobodu našim sunarodnjacima. Uzevši u obzir tajming njihovih odluka, jasno je da virus igra manju ulogu u cijeloj priči, a mnogo veću ulogu igra novac, kojega Hrvati iz BiH, Srbi, Rumunji, Bugari, Bošnjaci i drugi svojim neodlaskom doma ostavljaju Austriji i Njemačkoj.

Mnogi od naših sunarodnjaka još od Božića nisu bili doma, jer im se sustavno blokira odlazak i plaši ih se drastičnim kaznama i otkazima, od koji su mnogi usput rečeno u pravilu neustavni. Nije poanta samo u oduzimanju slobode, nego u trajanju svega toga. Tek kada se cijela ova situacija završi bit će vidljivo koliko od ovih zabrana je bilo nezakonito i neustavno. Odgovarati za to vjerojatno neće nitko.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime