Zamislite sljedeću jutarnju scenu u austrijskom kućanstvu: zaposlena majka, samohrani roditelj, budi se u utorak ujutro, alarm joj je zazvonio u šest ujutro, kao i svaki dan. Uzima mobitel i saznaje što je novo. Vijest je šokantna: Krizni stožer u ponedjeljak kasno navečer prebacilo je semafor za Beč i šest drugih okruga na narančasto. Žena odmah zna što to znači za njenog sina tinejdžera: kućno obrazovanje za srednjoškolce! Tako je to najavilo Ministarstvo obrazovanja na početku nastavne godine.

Žena postaje nervozna: Od danas? Tako kratko? Kako to funkcionira? Počinje mahnito telefonirati, nitko joj ne može dati jasne informacije. U nekom trenutku odustaje i sina šalje u školu. Da vidimo što će biti.

Dogodilo se nije ništa.

Baš kao i žena iz fiktivnog primjera, tisuće roditelja prošlo je isto u utorak ujutro. To je izvijestila glasnogovornica Saveznog udruženja roditelja u Ö1 “Mittagsjournal”. Posvuda velika neizvjesnost, sve dok se Ministarstvo obrazovanja nije javilo i “smirilo” situaciju. U školama sve ide kao i obično. Sigurnosne mjere koje su već poduzete za žutu semaforsku fazu ostaju na snazi, neće biti strože.

Dakle, narančasta je zapravo žuta – barem u školama, ali vjerojatno i svugdje drugdje. Na događajima se zasad ništa ne bi trebalo promijeniti. Svaka državna vlada poduzima mjere opreza koje smatra potrebnima. Nije ni čudo što bečki satirični portal “Die Tagespresse” sugerira zbog ovog kaosa bez metode, umjesto semafora, da ponudi “Korona spektar boja”.

Politički neuspjeh

Iza šaljive linije udaraca, međutim, nalazi se gorko ozbiljan politički neuspjeh: vlada kao da radi na tome, tim nekakvim semaforom još više zbuniti javnost. Umjesto veće sigurnosti, kako se tjednima najavljuje, to dovodi do još veće neizvjesnosti. Umjesto jasno definiranih mjera, ovisno o shemi boja u okrugu, koje ne ostavljaju pitanja bez odgovora, postoji opća zbrka. Vlada je na rubu uništenja nečega što može biti zapravo koristan instrument.

Postavljaju se pitanja: Ako se prebacivanje semafora na takav amaterski način komunicira svaki tjedan – koliko je amaterski tada bila pripremljena cijela regulacija? Zašto je toliko zbrke? Je li se ministar obrazovanja ikad konzultirao s ministrom zdravstva? Kako to da žuta boja svijetli u školama diljem Austrije, iako je njihov okrug u biti narančast? Kakva je to komunikacija ministara, koji svaki za sebe pali i gasi semafor kako mu padne ne pamet? I gdje je jasno vodstvo kancelara?

Vlada, tirkizna i zelena, trebala bi uzeti cestovni promet kao uzor. Tamo rade semafori jer se većina sudionika u prometu pridržava jasnih pravila: ako su zelene, voze, ako su crvene ne – a onaj tko “preleti” preko raskrižja ako svijetli žuto riskira veliku kaznu. Jednostavno je i djeluje. Ako ne primijenimo ovaj princip na koronskom semaforu, suočit ćemo se s teškom zimom.

hrvatskadijaspora.com

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime