Njemačka je usred četvrtog vala pandemije, dok se sve više raspravlja o pogreškama u politici korona virusa. „Je li država dovoljno slušala znanost?“ – zapitao se čak i njemački predsjednik.

Je li narod imao ikakvo pravo odlučivanja? Jesu li mjere išle predaleko? Pitanje je to koje zaokuplja ne samo politiku. U svakom slučaju, dovoljno je razloga da se zapitamo, je li jedna velika Njemačka u ovoj krizi zakazala?

Sve je više ljudi u Njemačkoj zaraženo koronavirusom

7-dnevna incidencija u cijeloj zemlji svakim danom dostiže nove rekordne brojke. U četvrtom valu pandemije to povećava pritisak na političare da brzo donose ispravne odluke. Istodobno, tri stranke moguće nove semaforske vlade koju čine SPD, Zeleni i FDP pripremaju se za promjenu vlasti. Promjena koju oni žele je da se donošenje odluka prebaci više na parlament a manje na vladu.

U principu, to je normalna parlamentarna svakodnevica. No, što se tiče politike pandemije, do sada su smjer postavili čelnici saveznih država – odgovorni za zaštitu od infekcije u Njemačkoj – i kancelarka Angela Merkel. Tijelo zaduženo za to je Konferencija predsjednika Vlada (MPK) saveznih zemalja. MPK se također sastaje i ovog tjedna, a već sada se vode žestoke rasprave o tome tko o čemu treba odlučivati.

Što su političari pogriješili?

Ovog tjedna o tome se vodila zanimljiva rasprava na njemačkoj državnoj televiziji sa saveznim predsjednikom Frank-Walterom Steinmeierom. Jedna od njegovih dužnosti kao šefa države je pokretanje političkih rasprava. Ono što je u početku zvučalo vrlo akademski, pretvorilo se u zanimljivu potragu za odgovorima na pitanje koje trenutno nije samo u glavi saveznog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera.

„Zašto u Njemačkoj ima toliko više ljudi nego u drugim europskim zemljama s kojima se moramo boriti, da ne kažem hrvati?“ Steinmeier je mislio na one koji su se dosad odlučili protiv cijepljenja protiv COVID-19. Ako je otpor prema cjepivu u jednoj modernoj zemlji poput Njemačke tako velik, prirodno je zapitati se gdje su politika i znanost pogriješile? I što ćemo onda očekivati od drugih, uvjetno rečeno, slabije obrazovanih sredina?

Ljudi od političara traže liderstvo. Mi smo socijalna bića i potreba pripadnosti jednoj grupi je duboko u našim genima. Grupa, pak, zahtjeva snažno vodstvo – jakog lidera. Liderstvo nadalje podrazumijeva snagu, stabilnost i sigurnost. I upravo je sve to i u Njemačkoj izostalo. Činjenica da se nalazimo u četvrtom valu pandemije, da se cirkus iznova ponavlja i da su nam mnoge slobode drakonski bile ograničene, čak i bez nekog logičnog objašnjenja, dokaziva da su političari u pandemiji prestali biti istinski lideri. I kako da sad ista ta politika nagovori desetine milijuna ljudi da se cijepe, posebno u vremenu kojekakvih suludih teorija i strahova od nepoznatog?

Cijepljenje je postalo politički stav!

Pandemija je bila i jest mnogo vezana uz političku komunikaciju. No koliko loša onamože biti? Što se može učiniti u vezi s tim? U federalno uređenoj zemlji poput Njemačke teško je dobiti jednoglasne političke izjave jer su zadaci podijeljeni između savezne vlade, saveznih država i općina. Zato postoji šarenilo mjera i pravila, česta je kritika. Ali to nije dovoljan odgovor, rečeno je u raspravi u palači Bellevue u Berlinu, službenoj rezidenciji saveznog predsjednika.

Znanstveni elementi pandemije ispolitizirani su, rekla je predsjednica njemačkog etičkog vijeća Alena Buyx – snažnije nego u bilo kojoj drugoj zemlji. To je još više izraženo u SAD-u – gdje je nošenje maske nije toliko medicinska stvar koliko politički stav. U Njemačkoj se nešto slično dogodilo s odlukom hoće li se cijepiti ili ne. To je kombinirano s općim pitanjem povjerenja u političke institucije, analizira Buyx. Postoje i ljudi u Portugalu – zemlji s mnogo većom stopom procijepljenosti – koji nemaju povjerenja u politiku. Ali to se nije odrazilo na stavove prema pandemiji. Portugal je, poput Španjolske ili Italije, jedna od zemalja u kojoj je u prethodnim valovima pandemija bilo mnogo oboljelih i umrlih. Užas pandemije bio je svima vidljiv, a jako puno ih je cijepljeno. Nasuprot tome, u zemljama njemačkog govornog područja, u Austriji i dijelovima Švicarske, kao i u Njemačkoj, postoji relativno niska stopa procijepljenosti.

Granice znanosti moraju biti transparentne

Zašto je izgubljeno povjerenje u znanost? Možda zato što se premalo govorilo o granicama znanosti. „Pandemija nas je naučila da donositelji političkih odluka ovise o znanstvenim savjetima“, rekao je Steinmeier, „ali političke odluke ne proizlaze iz znanstvenih spoznaja.“ Znanost postoji „samo u množini“. Ne proizvodi „apsolutne sigurnosti“, već prije „znanje s rezervom da se sutra može bolje znati“. Također, sporovi stručnjaka unutar discipline su normalni.

Opasnost od populista i tehnokrata

Stoga je pogrešno skrivati ​​se iza znanosti ili previše prenositi znanje kao istinu. Savezni predsjednik je upozorio da se mogu dogoditi strašne posljedice ako međusobna igra politike i znanosti postane neuravnotežena. To se vidi kod populista i tehnokrata. „Dok se jedni nadaju autoritarnom vodstvu, drugi žele od politike napraviti puki izvršni organ navodno nedvosmislene znanstvene istine“, rekao je Steinmeier, „kako bi brzo i beskompromisno reagirali na ogromne probleme poput pandemije ili klimatskih promjena.“ Čak i ako se populisti i tehnokrati dosta razlikuju, rekao je savezni predsjednik, „izgleda da i jedni i drugi smatraju borbu za kompromise i većinu u institucijama predstavničke demokracije slabošću“.

Različita mišljenja su dobra

Ali ne samo da znanost može biti i pogrešna. Drugi izazov je što postoji toliko različitih disciplina. Münkler je pokazao da suočavanje s pluralnošću može biti nezgodno. Na početku pandemije posebna je pozornost posvećena virolozima i epidemiologiji, rekla je. Kao rezultat toga, nije još npr. ni istraživano što zatvaranje škola znači za druga područja poput pedagogije.

U Njemačkoj postoji širok istraživački krajolik i mnoge znanstvene institucije: na sveučilištima, institutima i znanstvenim akademijama kao što je Leopoldina i u nekim slučajevima u samim vlastima. Tijekom pandemije različiti su savjeti dolazili iz različitih institucija. I makar različita mišljenja bila dobra, različite poruke različitih instituta doprinose još manjem povjerenju u znanost.

Ukratko, lekcija za politiku bila je: bilo kakvo pokazivanje slabosti i neodlučnosti, posebno u kriznim vremenima, ruši sliku političara kao lidera, stvara nepovjerenje prema nepoznatom, zbunjuje u ionako zbunjujućoj situaciji i šteti sebi i državi. Nakon katastrofalnih odluka tokom migrantske krize ne treba nikoga čuditi da je nakon desetljeća vladavine demokršćana na vlast došle nove struje i praktički pomele CDU i CSU. Ove dvije opcije na čelu sa Angelom Merkel pokazale su slabost i nesigurnost, a to se n ovoj razini ne oprašta.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime