Do Gandaulima, sela na obali rijeke Mandovi, 20 kilometara udaljenog od Panajia, glavnog grada indijske pokrajine Goe, vodi uska krivudava cesta na kojoj se asfalt tek nazire. U egzotičnoj šikari koju ocrtava nekoliko uskih puteljaka raštrkano je stotinjak kućica u kojima živi 200, uglavnom starijih, mještana. Uz cestu, iznad dva metra visoke šikare uzdižu se tek vitka debla palmi. Selo je to kakvih u indijskoj pokrajini Goi ima na tisuće. No Guandaulim se od ostalih razlikuje po tome što su ga, priča kaže, osnovali Hrvati. Prema predaji i rijetkim sačuvanim zapisima (većina je izgorjela u nekoliko stotina požara u posljednjih 300 godina), u selo s pet kuća i malenom kapelicom, koja je posvećena svetom Vlahu, u 16. st. doselilo se petnaestak Hrvata, pretpostavlja se iz okolice Dubrovnika.

Zašto su Hrvati došli u ovaj dio Indije? Kako kaže pater Moreno Souse, svećenik koji se bavi poviješću katoličanstva u pokrajini Goa, Hrvate su doveli Portugalci kako bi Indijce poučili brodogradnji. U crkvi smo zatekli zvonara i ženu koja je na bočne oltare postavljala cvijeće. Svaki trag, hrvatska prezimena ili imena te običaji, posve je izgubljen zahvaljujući Portugalcima, koji su nametnuli običaj da se žena, odnosno muž bira među netom pokrštenom domaćem stanovništvom. Tako su se Hrvati pomiješali s Indijcima i nestali, kaže pater Moreno Souse, danas umirovljeni svećenik u Old Goi.

Lokalno stanovništvo, uglavnom poljoprivrednici i ribari, znaju za priču o crkvi i Hrvatima, čak tvrde da su korijenima Europljani. No o Hrvatskoj ne znaju gotovo ništa. Za njih je „pradomovina“ dio Portugala. Pokušali smo ih razuvjeriti, no nije nam polazilo za rukom sve dok u priču nismo ubacili ime Josipa Broza Tita. Titi! Big friend!  Titi! Titi big friend of Indija! Titi Croatian, we Crotian  pobjedonosno je uzviknuo Ajuoni, postariji gospodin koji je se, noseći drveni alat nalik ostima, zaputio uskim puteljkom prema rijeci Mandovi.

Kućice u selu ne nalikuju onima u ostalim dijelovima pokrajine Goe. Kako kaže Delio Mendonga, profesor povijesti s Xavier Centre of Historical Research u Porvori, nedaleko od gradića Old Goa, Guandaulima je savršen primjer kolonijalizma. Svi su stanovnici katolici, svetih krava nema, a stanovnici u nevjerici opisuju život svojih predaka.  Kako su se i zašto njihovi preci molili božanstvima s likom, primjerice, slona, to je za njih još nerazjašnjena tajna. Preuzeli su običaje Portugalaca, srame se vjere u kojoj su živjeli njihovi preci. Ipak, govedinu ne jedu. Podsmjehuju se na svaki spomen svete krave, ali iste se te krave boje kao samoga vraga, kroz smijeh govori Mendonga.

Šačica radno sposobnoga stanovništva tijekom dana je u poljima slanutka i kokosovih palmi ili na obližnjim tržnicama, dok se nemoćno starije stanovništvo bavi ribarenjem na rijeci ili jednostavno, u tišini, sjedi pred kućom. Za razgovor sa strancima nisu raspoloženi. Svi pomalo govore engleski, a oni najstariji i portugalski. Iz Hrvatske znaju samo za jednog čovjeka, redatelja Branka Ivandu. Ivanda je, naime, prošle godine posjetio Gandaulim obećavši da će snimiti dokumentarac o Hrvatima u Indiji. Za njegove planove doznali su i lokalni mediji, koji su o tome napravili veliku priču. Isječak iz novina, sasvim požutio i teško čitljiv, i danas uz obavijesti o terminima misa i blagdana visi na oglasnoj ploči nedaleko od sakristije. U tekstu, među ostalim, stoji i izjava umirovljenoga svećenika Crkve sv. Vlaha Ave Maria Alfonsa, u kojoj kaže da će u potrazi za Hrvatima Ivanda unajmiti i tim arheologa da pregledaju mjesno groblje. Uz priču o Hrvatima brodograditeljima, bibliotekarka Xavier Centre of Historical Research Lalai Maria DeSouze otkrila nam je i pretpostavku da su Hrvati u Goi osnovali tekstilnu industriju.

Trag  u suknu

„Nedaleko od Gandaulima zaista postoji tekstilna industrija pa se ni ta priča ne može isključiti. Osim toga, način na koji se tamo proizvodilo sukno posve je različit od indijske tradicionalne proizvodnje. Pročitala sam taj podatak u nekoliko knjiga pa vjerujem da je to pravi trag. Usto, ima i naznaka da su Hrvati ovamo stigli kao trgovci ne namjeravajući se dulje zadržavati. Ostali su shvativši da u Indiji mogu zaraditi više nego u domovini. U pričama o trgovcima iz Hrvatske spominje se grad Raguza, no ja ga na karti vaše zemlje nisam uspjela pronaći.“  kaže DeSouze.

Objasnili smo joj da je Raguza staro ime za Dubrovnik. Odmah je otrčala po zemljovid da joj pokažemo gdje je to. Ova priča i nije nelogična budući da je crkva posvećena Sv. Vlahu, nebeskom zaštitniku Dubrovnika. Podlogu ima i teza da su Hrvati u Indiju došli podučavati brodogradnji. Od 1530. godine u Guandaulimu postoji brodogradilište. Bilo kao trgovci, brodograditelji ili tekstilci, Hrvati su, očito, u 16. stoljeću stigli u Indiju, stopili se sa stanovništvom i tijekom stoljeća nestali.

Ipak, tragovi hrvatstva su ostali u ovom kraju, pa je tako i veliki indijski portal thebetterindia.com pisao o fenomenu ovog sela, koji je zanimljivo za vrijeme zadnjeg svjetskog prvenstva cijeli bio u kockicama.

Izvor: Večernji.hr

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime