FirmBee/Pixabay

Gotovo da nema grada u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj ali i Irskoj, u kojem nije osnovana Facebook grupa sa namjerom da se Hrvatima u tim gradovima savjetuje i pomogne. Najbrojnije grupe bilježe i nekoliko tisuća članova, a pročitati se tu može zaista svašta. Mnogo je toga korisnog u grupama i administratori tih grupa čine zaista lavovski posao, ali koliko god se oni trudili, zahvaljujući pojedincima često ispliva na vidjelo i sve ono što čini naš već opjevani mentalitet.

„Hrvati u Frankfurtu“, „Hrvati u Dublinu“, Hrvati u brojnim drugim gradovima imaju svoje grupe na Facebooku, koje imaju mali broj ili tek jednog administratora. Te grupe su osnovane sa najboljom namjerom, ali često upravo na tim stranicama svjedočimo zagađenju javnoj prostora, širenju pogrešnih informacija od strane pojedinaca koji su za sebe uvjereni da upravo oni znaju objasniti sve zakone i pravila. Još se jednom potvrđuje ona poznata uzrečica, da nisu opasni ljudi koji ne znaju, nego oni koji ne znaju a misle da znaju.

Listajući te Facebook-grupe čovjek lako dobije motivaciju za ovaj tekst. Uz sve pozitivno što možemo na tim grupama naći, nalazi se mnogo toga na što smo kao medij dužni upozoriti. Jedna od tih stvari je svakako širenje pogrešnih informacija. Proces širenja takvih informacija obično počinje upitom jedne osobe na stranici o nekoj stvari ili zakonu, a onda kreće lavina komentara raznih „stručnjaka“, „pravnika“ i „savjetnika“, koji nikako da shvate da njihovo mišljenje o određenom zakonu državu ne interesira. Zakon je takav kakav jest, i ako ga ne poznajete, okanite se uloge savjetnika na Facebooku, bez obzira na vaše najbolje namjere. Naime, istraživati i poznavati zakon znači uzeti službeni list jedne zemlje ili zakonik u ruku i temeljito sa oprezom čitati što u njemu piše i pod kojim paragrafom se koji zakon nalazi. To što je vama ovaj i onaj rekao ovo ili ono još uvijek ne znači da je taj netko u pravu. Ne pišem ovo napamet, nego sam i sam svjedočio bezbroj puta takvim raspravama, u kojima pojedinci sa stopostotnom sigurnošću tvrde nešto što naprosto nije tako. Nekad te tvrdnje budu toliko apsurde da su zapravo smiješne, ali uzalud je tim „stručnjacima“ objašnjavati da zakon nije takav. Kako ste vi zakon shvatili je jedna stvar, a kakav zakon zaista jest, je neka druga stvar.

Evo jedan od primjera: u jednoj od tih grupa pita jedan gospodin sljedeće; čovjek živi u Njemačkoj, a za vrijeme boravka u Zagrebu dobio je kaznu za parking koju nije platio, jer je mislio da ne mora, s obzirom na to da nema adresu u Hrvatskoj pa ga gradske vlasti neće pronaći. Ipak, nakon par mjeseci mu stiže kazna tri puta veća od prethodne, koju utjeruje jedno društvo iz Londona u ime Grada Zagreba. Pitanje, mora li on tu kaznu platiti?

I tu počinje priča… Nećemo sada objašnjavati pravnu situaciju, nego upravo komentare na taj upit. Tu je bilo od onih koji tvrde da se kazna mora platiti, do onih da čovjek ni slučajno ne plaća kaznu, jer su to nekakvi lihvari iz Engleske koji mu ne mogu u Njemačkoj ništa. Dakle, kao i obično, sto ljudi sa sto različitih tvrdnji. S obzirom da je ljudska psihologija takva, da ljudi najčešće prihvaćaju teoriju koja im najbolje odgovara, pa makar bila lažna, lako je moguće da gospodin posluša savjete „pravnih stručnjaka“ i kaznu ne plati i uvuče se u dodatne probleme, npr. na idućem ulasku u Republiku Hrvatsku ili pri idućoj posjeti rodbini u Zagrebu. Pitam se, koliko je ljudi od tih komentatora proučilo situaciju i situaciji odgovarajuće zakone, pa tek onda čovjeka savjetovalo? Kladim se da ih možete nabrojati na prste jedne ruke. Takvih primjera je mnogo, a potpuno različiti komentari Facebook-stručnjaka dokazuju da masa ljudi jednostavno nema pojma o čemu piše. I naravno, svatko za sebe misli da je u pravu. Vrijedi dakle upamtiti da zakon nije pitanje nečijeg mišljenja, nego činjeničnog stanja u datom trenutku. Ako ga niste pročitali vlastitim očima (i savršeno dobro razumjeli), nemojte dijeliti pravne savjete okolo, posebno zato što se mnogi ljudi nalaze u zaista teškim situacijama pa se hvataju za zadnju slamku spasa, koju vide upravo u vašem pogrešnom komentaru. Znam da velika većina nas ima najbolje namjere, ali ipak ne igrajte se sa tako osjetljivim stvarima.

Druga točka o kojoj se može raspravljati je sva naša kultura i obrazovanje koje u tim grupama izlaze na vidjelo. Kad kažem „obrazovanje“ ne mislim pritom na nečiji stupanj školovanja, jer diploma ne čini čovjeka. Mislim prije svega na jedan zapanjujući broj komentara u kojima se vrijeđa i omalovažava druge pripadnike grupe. Iako se mora primijetiti da administratori tih grupa vrše dobar posao i na vrijeme brišu ili ne dozvoljavaju svakakve ispade, mnoge grupe su otvorene i svatko može pisati svašta. I to naravno može biti prednost, ali baš zbog toga se mogu često vidjeti salve uvreda i, usudim se reći, gluposti koje haraju virtualnim ali i stvarnim svijetom. Ja zapravo nerado koristim pojam „virtualni svijet“ kada je Facebook u pitanju, jer iza svakog profila stoji stvarna osoba sa stvarnim emocijama. Stoga razmislite o tome prije nego što nekoga nazovete „glupim“ ili da ne koristim neke riječi koje nisu primjerene, a daju se pronaći. Aktivni nisu samo pravni „stručnjaci“, nego često i oni medicinski. Pa ćete tako često naići na savjete jedne frizerke (bez imalo podcjenjivanja tog teškog posla) koja će vam objasniti koje lijekove ćete piti za koju vrstu bolesti, s obzirom da „doktori nemaju pojma“, „ne vole nas strance“ ili onaj najbolji argument kako „nas neka svemoćna farmaceutska industrija truje“ i tako dalje i tako dalje… Nije ovo ništa izmišljeno, nego sam osobno nailazio na ovakve gluposti. Jadan je svijet u kojem se frizerka bolje razumije u medicinu od liječnika, koji je godinama peglao klupu i pegla je i dalje.

A o glupostima se može do sutra… Pa tako nedavno jedan lik objavi fotografiju nekog čovjeka koji ga je navodno prevario za nekakav novac. Makar Facebook-grupe nisu način za rješavanje takvih stvari, ne bi to toliko sporno bilo da se na toj fotografiji ne nalaze i supruga od tog navodnog prevaranta kao i njegova mala djeca, čija se slika bez ikakve cenzure uz pogrdne komentare razvlači po Facebooku. Takve stvari ne samo da su odvratne, neko i zakonom zabranjene. Onaj tko na javnim grupama sa nekoliko tisuća članova objavljuje slike maloljetne djece bez pristanka roditelja, i to još uz svojevrsnu „potjernicu“, čini ozbiljan kazneni prekršaj, uz koji baš u Njemačkoj slijedi i sočna novčana kazna.

A o pismenosti pojedinih članova bolje da ne govorimo. Kada vidim dežurne pravnike, liječnike i financijske stručnjake koji tobože poznaju sve i u sve se razumiju, a nisu u stanju složiti tri rečenice na nekom smislenom i donekle razumljivom hrvatskom jeziku, ne znam je li prikladnije smijati se ili plakati.

Ne želim da netko krivo shvati poruku ovog teksta. Facebook-grupe i druge društvene mreže učinile su mnogo toga čemu i ovaj portal teži, a to je promicanje druženja, zajedništva i međusobne pomoći cijele hrvatske dijaspore. Zahvaljujući angažiranim članovima, mnoge grupe i stranice su zaživjele i bile na korist mnogima koji su tek došli u inozemstvo. Jasno je da gore opisana skupina spada u manjinu, no zapanjuje koliko ta manjina može biti glasna. Stoga ne zaboravite da Facebook nije nikakav virtualni svijet, nego itekako stvaran, sa stvarnim ljudima stvarnih emocija i sa stvarnim posljedicama koje naše djelovanje, objavljivanje i komentiranje izaziva.

 

Marko Stanić / hrvatskadijaspora.com

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime