Komisija EU-a želi u velikoj mjeri zaustaviti uvoz nafte iz Rusije do kraja godine. Ta mjera je zamišljena kao udarac Putinu, no s pravom si mnogi postavljaju pitanje zadajemo li udarac sami sebi. Kako bi znali nešto više o tom, evo i najvažnijih pitanja i odgovora o posljedicama ovakve odluke.

Kada će doći do bojkota ruske nafte u EU?

Ovotjedni prijedlog Komisije EU predviđa da će se uvoz ruske sirove nafte u EU zaustaviti u roku od šest mjeseci, odnosno do listopada. Do kraja godine trebao bi biti zabranjen i uvoz naftnih derivata, poput dizela i benzina. Budući da Mađarska i Slovačka do tada ne mogu prijeći na druge izvore, za te bi zemlje trebalo postojati prijelazno razdoblje do kraja 2023. godine.

Hoće li države EU-a uopće pristati na ovaj prijedlog?

Države članice moraju jednoglasno odlučiti o sankcijama; hoće li to uspjeti, ostaje za vidjeti. Mađarski premijer Viktor Orbán izjavio je u petak da bi planovi predstavljali „nuklearnu bombu na mađarsko gospodarstvo“. Kako bi se postiglo odobrenje, raspravlja se o produženom prijelaznom razdoblju i dodatnoj financijskoj potpori za razvoj alternativne skrbi za posebno ovisne zemlje.

Je li Njemačka spremna za zabranu uvoza ruske nafte?

Njemačka se dugo vremena također smatrala problemom kada je u pitanju ruska nafta: dok oko 25 posto nafte u EU dolazi iz Rusije, u Njemačkoj je prošle godine bilo oko 35 posto. Otprilike trećina toga stigla je tankerima preko luka u Sjevernom moru i prerađena je u Zapadnoj Njemačkoj. Ovaj dio je bilo relativno lako zamijeniti. Situacija je teža s druge dvije trećine, koje teku naftovodom “Druschba” (rus. prijateljstvo) iz Rusije preko Bjelorusije i Poljske do istočne Njemačke. Ovo opskrbljuje rafinerije u Schwedtu (Brandenburg) i Leuni (Saska-Anhalt).

Kako bi se umjesto toga trebala opskrbljivati ​​istok Njemačke ako više ne smije dolaziti nafta iz Rusije?

Za rafineriju u Leuni već je pronađeno rješenje: ubuduće će se ona opskrbljivati ​​naftom koja će se tankerom prevoziti u Rostock. Odatle cjevovod vodi do Schwedta, a odatle do Leune. Budući da se vrste sirove nafte kemijski razlikuju ovisno o podrijetlu, nijedna druga nafta se ne može koristiti u kratkom roku. Međutim, stručnjaci pretpostavljaju da postoji dovoljno prikladnih alternativa, primjerice iz Norveške ili zapadne Afrike.

Hoće li zbog zabrane uvoza benzin i nafta još poskupjeti?

Mnogi promatrači tržišta pretpostavljaju da će gorivo biti još skuplje. Budući da Rusija neće moći prodati dio svoje nafte u slučaju embarga od strane EU i SAD-a, ukupna ponuda će pasti, dok potražnja neće pasti uopće ili samo neznatno u kratkom roku. Osim toga, prijevoz tankerom obično je skuplji nego cjevovodom. Stoga bi cijena sirove nafte trebala nastaviti rasti. Najava novih sankcija EU-a vratila ga je iznad granice od 100 eura po barelu. Za očekivati ​​je poskupljenje, posebice dizela. Zbog visokog udjela dizela među njemačkim vozilima, proizvodnja dizela u rafinerijama nije dovoljna, pa se gotovi dizel također mora uvoziti; ovo je također dolazilo dijelom iz Rusije.

Smeta li uopće Putinu ako ubuduće prestanemo kupovati njegovu naftu?

Argument koji se često čuje protiv naftnog embarga je da on zapravo ne šteti Rusiji, jer izvoz onda jednostavno ide u druge zemlje, posebno u Aziju – a prihod se čak povećava kao rezultat rasta cijena sirove nafte. Ali oko toga postoje ozbiljne sumnje. Rusija do sada izvozi oko polovicu svoje nafte u EU, a te količine se ne mogu jednostavno preusmjeriti u Aziju. Jer tamo postoji vrlo ograničen broj cjevovoda, a ni prijevoz brodom se ne može lako proširiti.

A dodatni prihod od povećane cijene sirove nafte umanjuje činjenica da se ruska nafta trenutno može prodavati samo uz velike popuste.

Koji je problem izvoza sirove nafte brodom?

Globalni kapaciteti tankera su već ograničeni, a transportni putevi od ruskih luka do Azije su vrlo dugi. No, ako nove sankcije EU-a stupe na snagu kako je planirano, izvoz u treće zemlje bit će još teži. Europska komisija ne želi samo zabraniti uvoz ruske nafte, već i njezin transport na brodovima koji viju europsku zastavu ili su u vlasništvu tvrtki iz EU – što je veliki dio flote. Ipak, još uvijek je nejasno hoće li Grčka, Cipar i Malta, koje bi bile najviše pogođene, podržati ove mjere.

A EU želi otežati izvoz na drugi način: tvrtkama iz EU-a više ne bi trebalo dopustiti da se osiguravaju za tankere koji prevoze rusku naftu. Prema analitičarima, ovo bi mogao biti veliki udarac za ruski izvoz. Zamrzavanje osiguranja već je igralo važnu ulogu u provedbi sankcija protiv Irana.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime