Predizborni tango u Hrvatskoj zavrtio se do svog maksimuma. Situacija sa korona virusom ipak malo ometa ritam, no plesačice i plesači ne odustaju i ne odstupaju od podija. Iako mnogima, pa i meni osobno, predizborni cirkus nije nešto čemu se radujem, ovaj put je malo drugačije. Moram priznati da je nakon silovanja javnosti sa korona virusom, koji se opet javlja, bilo koja druga vijest, pa makar i o izborima, zaista djelovala osvježavajuće. Stoga vam donosimo jednu analizu svega do sada viđenog, a prognozu rezultata prepuštamo ipak pojedincu.

HDZ ostaje na vlasti (?)

Krenimo sa vladajućom strankom, koja će, budimo realni, ostati vladajuća. SviÄ‘alo se nekomu ili ne, teÅ¡ko je da će netko sruÅ¡iti HDZ na ovim izborima. Gotovo sigurno možemo reći da HDZ izlazni kao relativni pobjednik ovih izbora. Koliko relativna je ta relativnost, teÅ¡ko je sada prognozirati. To ujedno znači da HDZ-u treba kolacijski partner a to će zapravo biti i najzanimljiviji dio utrke. S kim će zaplesati HDZ? Sa Å korom, reći će mnogi….

Odkud sigurnost u HDZ-ovu pobjedu? Bez obzira na politički stav, jedno se HDZ-u mora priznati: nijedna stranka nema takvu stranačku maÅ¡ineriju kao HDZ. Nakon gubitka predsjedničkih izbora i dolaska Milanovića na čelo države, budite uvjereni da će HDZ kvalitetno mobilizirati svaki svoj ured u svakom kutku države i da ćete ih se nagledati po medijima i plakatima. HDZ takoÄ‘er ima neÅ¡to Å¡to drugi nemaju u tom obujmu, a to je ime. Oni će i dalje sebe smatrati osnivačima države (makar osnivanje države i nema mnogo veze sa sadaÅ¡njim HDZ-om) i budite uvjereni da će, kao uvijek pred izbore, uskrsuti TuÄ‘manova bista pokraj Plenkovića, koji će se pobrinuti da ista bude itekako vidljiva svakoj kameri koja će snimati njegov govor. TuÄ‘man se i dalje koristi kao magent glasačima i izgleda da to kod jednog dijela birača pali. HDZ će dobiti dobar postotak glasova pa makar spalili državu, s obzirom na to da je odreÄ‘enom biračkom tijelu dovoljno da se spomene TuÄ‘man, domoljublje, da se mahne zastavom i ako je moguće, bude u prvom redu na misi. Samo da od takvih opet ne dobijemo srednji prst…

Nevezano za to koju opciju podržavali, jedna stvar se Plenkoviću mora priznati. Aktualni premijer je nadasve iskusan političar i diplomat, koji ostavlja dojam stabilnosti i uravnoteženosti. Gledajući Plenkovića kako operira koronom ili recimo Agrokorom, stiče se dojam da njega ništa ne može uznemiriti i nikakva pitanja isprovocirati. Bez obzira na rezultat njegovog rada, poznato je da te kvalitete djeluju pozitivno da raspoloženje birača.

Kako će se pandemija korona virusa odraziti na izbore?

Zanimljivo će biti, posebno nakon izbora i nakon ljeta, analizirati utjecaj Korone na biračko raspoloženje. Opće poznata činjenica je da vodeći političari u kriznim vremenima (pod uvjetom da oni nisu izazvali tu krizu) postaju izuzetno popularni. Političari se tada rasipaju velikim riječima i naizgled velikim gestama te se od „običnog“ političara pretvaraju u lidere. U Njemačkoj je taj efekt poznat kao „kampanja u gumenim čizmama“. Naime, predizborne kampanje u Njemačkoj često se održavaju u vrijeme kad mnoga područja budu pogođena poplavama. Najveći „boost“ političar dobija kad se u predizborno vrijeme u gumenim čizmama pojavi u nekom selu koje pliva pod bujicom. Tada političar više nije ni lider, nego gotovo spasitelj.

Od „kampanje u maski“ mogli bi profitirati i neki hrvatski političari. Velika popularost već opjevanog (doslovno) ministra zdravstva Beroša sigurno će koristiti HDZ-u. Rijetko je jedan ministar, pogotovo ministar zdravstva, bio toliko popularan kao Beroš u počecima pandemije. Iako su restrikcije bile ogromne i njihov utjecaj na život ljudi izrazito negativan, Beroš je ostavljao dojam čovjeka koji zna što radi i koji tešku situaciju drži pod kontrolom, što nije nužno pogrešno. Pitanje je hoće li ta popularnost splasnuti ako Hrvatska opet krene uvoditi previše stroge mjere? Bilo kako bilo, nema sumnje da su neki političari u ovo po svemu posebno vrijeme pokupili određene simpatije.

HDZ-ova popularnost dokazuje još jednu stvar – mi smo demokratski izuzetno nezreo narod. Lutanje HDZ-a sa koalicijskim partnerima, kupovanje Sauche, primanje u vladu stranke koja se sama ne bi ni približila izbornom pragu (koja je time dobila pod upravu jedan od najvažnijih sektora, onaj obrazovni), stavljanje na čelo Sabora čovjeka bez stava sa jedva 200 (!) preferencijalnih glasova dokazuje koliko je mišljenje birača ovoj vlasti bitno. U zreloj demokraciji ovakvo ruganje biračima bi bilo kažnjeno, no u Hrvatskoj to neće biti slučaj. O aferama bivših ministara ne treba ni pisati, to mi ionako brzo zaboravimo.

Ljevica i dalje u problemima – i problem sama sebi

Uz sve što HDZ ima, najveća prednost i pomoć njima dolazi iz SDP-a. Ne, nije šala. Kolosalna i rijetko viđena nesposobnost Bernardića da konačno od SDP-a napravi ozbiljnu stranku i da stvarno postane vođe oporbe, tjera vodu na Plenkovićev mlin. Rijetko tko je u Hrvatskoj politici imao takav talent da mnogo priča, a ništa ne kaže. Jasno je da je zadaća oporbe kritizirati vlast, ali ta kritika treba biti konstruktivna. Ono što smo do sada imali priliku čuti od Bernardića je hrpa floskula, ispraznih rečenica, sto puta ponovljenih kritika bez ikakvog sadržaja i potpuno bezveznih poziva Plenkoviću da odstupi sa vlasti. Ono što trebamo čuti od SDP-a jest jedan jasan plan i program te snažna, sadržajna i direktna komunikacija. Od blesavih obećanja na razini Kolindinih 8000 Eura već je svim biračima muka. Nevjerojatno je da Bernardić nije shvatio da predizborni program ne smije biti lista želja bez pokrića. Te gluposti ni u Hrvatskoj više ne prolaze.

Unutarnji sukobi i opća kriza ljevice u Europi ne ide SDP-u na ruku. Kada je Milanović zasjeo na Pantovčak, pomislio sam da će to biti vjetar u leđa SDP-u na parlamentarnim izborima, no izjava Milanovića kako neće izići na izbore je još jedan šamar SDP-u. Imat će oni svoj postotak na tradicionalnim lijevim uporištima u Hrvatskoj, koji će dati glas SDP-u ne nužno radi SDP-a, nego kao protest protiv HDZ-a i desnice. Hrvatska lijevica, koja ima ozbiljan potencijal, još uvijek čeka pravog i ozbiljnog lidera. Bernardić može imati mnogo talenata, ali nastup i komunikacija jednog lidera nisu mu jača strana. Da biste se nametnuli kao lider i stekli povjerenje građanja, morate ponuditi mnogo više od onoga što je ponudio Bernardić, dakle mnogo više od samog pljuvanja političkih oponenata. Sa predsjednikom stranke, koji se pogubi nakon dva pitanja, teško da će ovaj SDP biti u stanju srušiti HDZ.

Kriza Mosta, ali i osvježenje

Zanimljivo će biti promatrati kako će Most proći na ovim izborima s obzirom na sve što je ova stranka od zadnjih izbora prošla. Most je obećavao i nudio je zanimljivu alternativu svima kojima je bilo dosta poličkog duopola HDZ-a i SDP-a. Mnogo mladih ljudi bez repova u karijerama i sa efektivnim rezultatima na lokalnoj razini bili su zaista potrebno osvježenje na političkoj sceni. Stranka koja nije tipična stranka ostvarila je izrazito dobar rezultat i ulazi u vlast koja nije bila tipična vlast. Zatim je slijedio šamar realnosti. U pokušaju da budu drugačiji od svih do sada i da zaista provedu reforme političke vlasti, uslijedilo je lutanje i jedan katastrofalan eksperiment sa HDZ-om, koji tada pod palicom Karamarka (valjda jedinog političara gorih komunikacijskih sposobnosti od Bernardića) ni sam nije znao kuda ide. Promašaj Mosta pokazuje da biti drugačiji nije dovoljno i da se reforme ipak ne provode preko noći. Koliko god dobre namjere imali, lutanje na političkoj sceni rezultiralo je općim krahom tadašnje koalicije i ratom protiv HDZ-a, koji traje i danas. Zbog neiskustva, nepoznavanja politike općenito i nejasnog pravca tadašnjeg Mosta narod gubi povjerenje i Most pada na margine hrvatske političke scene.

Sve to skupa ne znači da Most danas ne može ponuditi ništa. Zadnjih mjeseci Most se prezentira kao jedna dinamična skupina sa relativno modernim programom i smislenim idejama praćenim kvalitetnim online nastupom i solidnom medijskom komunikacijom. S obzirom na to da lider Mosta Božo Petrov rijetko izlazi na front, tu ulogu preuzima defitivno najveći ratnik Mosta Nikola Grmoja, čovjek dobrih komunikacijskih sposobnosti i izuzetno aktivan političar, redovno prisutan na medijskoj sceni. Ono što Most definitivno osvježava su i nova dobro poznata lica, rock zvijezde desne intelektualne scene Nino Raspudić sa suprugom Marijom Selak Raspudić. Poznati kolumnisti i redovni gosti HRT-ove emisije Peti dan su poznata lica i uživaju određenu popularnost, no hoće li oni biti u stanju izvući Most iz krize u kojoj definitvno jesu, biti će zanimljivo vidjeti.

Problem Mosta je kratka kampanja, jak HDZ i nova desna opcija u obliku Domovinske koalicije. SDP je Mostu svjetonazorski daleko, sa HDZ-om vode ozbiljan rat pa se stiče dojam da su sami na sceni. No izbori čuda čine, pa ni pomirdba Mosta i HDZ-a nije nemoguća. Pod motom „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj“ može se svaÅ¡ta očekivati. Uostalom, pogledajte sadaÅ¡nju koaliciju HDZ-a i HNS-a…

Domovinska koalicija kao alternativa desnici?

Najveću novinu u politici definitivno predstavlja Domovinska koalicija. Kao takva predstavlja i najteži zalogaj za analizu. Ono što je lako istaknuti je slijedeće: Domovinska koalicija je nova politička opcija i manjka joj političkog iskustva. Bez obzira na to, ona sigurno predstavlja važnu alternativu svima onima, koji su desnije od najjače hrvatske desnice HDZ-a. Nije tajna da su mnogi desno orijentirani građani razočarani ovih HDZ-om, za kojeg više nisu sigurni može li se uopće uvrstiti u desnicu. Slušajući Plenkovića, ali i Milanovića, objektivnom promatraču je zaista na navrate bilo teško zaključiti koji kandidat pripada lijevici odnosno desnici. Skok HDZ-a u lijevo mnogim biračima nije dobro sjeo, pa traže alternativu.

Tu alternativu ponudio je Miroslav Škoro. U kampanji za predsjednika države, za koju je Škoro znao da je neće dobiti, škripalo je i klapalo te puštalo na sve strane. Objektivno loši i nesigurni nastupi Škore na debatama nisu mu dali neke šanse za poziciju predsjednika, ali su ispunile svoju svrhu. Škoro se kroz tu kampanju etablirao na političkoj sceni, stekao određeno iskustvo i započeo sa svojim stvarnim ciljem – nastupom na parlamentarnim izborima i eventualno ulazak u vlast.

Iako nova opcija, Domovinska koalicija sa Miroslavom Å korom ima već poznato ime na svom čelu i dosta veliku popularnost meÄ‘u desnom populacijom. Srednji prst Kolinde upućen Å kori neće im mnogo naÅ¡tetiti, čak je lako moguće da baÅ¡ to izazove kontra-efekt i da ta vulgarnost bude od pomoći ovoj novoj političkoj opciji. S druge strane, o promiÅ¡ljenosti odreÄ‘enih izjava iz Domovinske koalicije bi se takoÄ‘er dalo raspravljati…

Domovinska koalicija je još uvijek velika enigma, no mnogi očekuju od njih solidan rezultat i vide ih kao koalicijskog partnera HDZ-u nakon izbora. Škoro je okupio solidnu ekipu i također imaju moderan javni i medijski pristup. Upitna ostaje percepcija Škore u javnosti; doživljavaju li ga građani kao ozbiljnog političara i eventualnog lidera ili i dalje više kao pjevača i estradnjaka? Nije Škoro jedino ime čija percepcija je pod laganim upitnikom. Iako sasvim dovoljno obrazovan i pismen, Davor Dretar Drele i dalje se više doživljava kao komičar i voditelj, a manje kao ozbiljan političar. Bez obzira na to, Drele zauzima vodeću poziciju u trećoj izbornoj jedinici. Možda najveći potencijal Domovinska koalicija ima u dijaspori, iako dijaspora daje svega tri mjesta u Saboru. Ipak i ta tri mjesta mogu ipak imati značajan utjecaj.

Miroslav Škoro je defitivno kandidat, koji je karte hrvatske politike na novo promiješao i koji će u pokeru za vlast odigrati možda i krucijalnu ulogu. Kao potencijalni i vjerojatno prihvatljivi koalicijski partner HDZ-u, eventualna vlada sa Domovinskom koalicijom ipak neće imati puno sličnosti sa sadašnjom vlasti. Ovisno o krajnjem rezultatu, HDZ će ipak morati malo popustiti i donekle upratiti ritam koalicijskog partnera. Ipak, a to smo vidjeli na primjeru MOST-a i Agrokora, HDZ je tvrde šije i zna pokazati zube i rekao bih i određenu moć kad je zadržavanje vlasti u pitanju.

Fokus na jedan cilj

Gotovo svaki izbori do sada spominjali su se kao „povijesni“ ili „odlučujući za budućnost Hrvatske“. Spektakularizma ni u ovom ciklusu neće nedostajati, ali budimo realni – nisu ovo povijesni izbori niti će sudbina Hrvatske biti odlučena 5. srpnja. Bilo je i težih vremena i kompliciranijih situacija. Proći će i korona, EU će istovariti hrpu milijardi (izmiÅ¡ljenih) eura kao pomoć i turisti će se, ako niÅ¡ta dogodine, opet vratiti. Ono teÅ¡ko rjeÅ¡ivo pitanje ostaje kao najveći izazov budućoj vladi, tko god sjedio u njoj: kako zaustaviti ili barem usporiti odumiranje stanovniÅ¡ta, odlijev mozgova i radne snage i blago rečeno tužnu demografsku sliku diljem gotovo cijele Lijepe nam naÅ¡e…

Marko Stanić / hrvatskadijaspora.com

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime